Polaganjem cvijeća na Kovačima obilježena 31. godišnjica bitke za odbranu Sarajeva
Cvijeće je položeno na mezarju "Kovači", na centralnom nišanu Bosanskom šehidu i mezaru prvog predsjednika Predsjedništva Republike BiH Alije Izetbegovića.
Prisutnima se obratio Omer Osmanović, ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo i bivši pripadnik Odreda policije "Bosna" podsjećajući se značaja ovog datuma i bitaka koje su vođene.
"Bio je lijep i sunčan dan, a ujedno se vodila i jedna od najznačajnijih bitaka. Odbranjeno je Sarajevo i BiH. Tada je postavljen cilj da se zauzme zgrada Predsjedništva i RTV, ali kao ponosni pripadnik odreda 'Bosna' mogu reći da smo spriječili i u značajnoj mjeri nanijeli štetu neprijatelju od koje se nije kasnije oporavio", kazao je Osmanović.
Prisjećajući se 1.503 borca koji su dali svoj život u odbrani domovine, Osmanović dodaje da kultura sjećanja mora pobijediti kulturu zaborava. Ujedno, poslao je poruku da je Bosne bilo i da će je uvijek biti.
"Mi smo se samo branili, nismo nigdje išli. Branili smo svoje pragove, porodicu, domovinu. Danas ćemo i poslati poruku da bez obzira koliko ataci bili prema nama, mi ćemo izdržati", zaključio je ministar Osmanović.
Podsjećamo, 2. maja 1992. godine vodila se najvažnija bitka za opstanak BiH. Jedna od ključnih činjenica jeste da tog dana više i zvanično nije postojala SFRJ. Samo nekoliko dana ranije, tačnije 27. aprila, proglašena je Savezna Republika Jugoslavija, a BiH je bila međunarodno priznata država već skoro mjesec dana.
U takvim okolnostima, u Sarajevu su bile stacionirane jake snage JNA, vojske bez države. Već ranije JNA se otvoreno stavila na stranu SDS-a i srpskih paravojnih formacija.
Pripadnici Teritorijalne odbrane BiH, zajedno sa Specijalnom jedinicom MUP-a, odbranili su tog dana Predsjedništvo BiH od daleko moćnijeg agresora, pripadnika tada već vojske Savezne Republike Jugoslavije.
Agresor je tog dana sa okolnih brda napao grad i njegove stanovnike koje je u narednih 1.460 dana držao u obruču, bez vode, struje i hrane, na nišanu i konstantnom strahu.
Presudne bitke vodile su se tog dana između 10 i 15 sati, zapaljena je zgrada Pošte. Sarajevo je ostalo odsječeno od ostatka svijeta, telefonske veze u većem dijelu grada više nisu radile. Bio je to rat. Rat protiv nedužnih građana glavnog grada nezavisne države BiH.
