Probosanske stranke i međunarodna zajednica moraju se naučiti novoj realnosti: Ljubav nije bezuvjetna
Većinu vremena je uloga OHR-a kod političara u Sarajevu posmatrana kao izuzetno pozitivna te su odluke koje nametao OHR tumačene u pravcu jačanja državnih institucija i demokratskih načela.
Također, progresivne strane u Bosni i Hercegovini su vjerovale u to da će Međunarodna zajednica u vremenu koje dolazi uvijek podržavati kretanje ka sistemu koji podrazumijeva veću zastupljenog građanskog u odnosu na etničko predstavljanje.
Posljednje odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta razbile su te iluzije. Naime nametnutim izmjenama u izbornoj noći Schmidt je ojačao etnički princip i položaj stranaka koje svoje djelovanje zasnivaju na tim principima.
U probosanskom političkom spektru, gotovo sve političke opcije su barem retorički izrazili određeni vid nezadovoljstva ovom odlukom. Nezadovoljstvo politikom OHR-a izraženo je i ljetos kada su stranke sa sjedištem u Sarajevu podržale i pridružile se protestima ispred zgrade OHR-a zbog tadašnjih informacija da bi Schmidt mogao nametnuti izmjene u korist etničkog načina odlučivanja.
Jedan od faktora su i velike nade koje su probosanske stranke imale nakon izbora Joe Bidena u Bijelu Kuću. Naime, u domaćoj javnosti se stvorilo raspoloženje da će nova administracija ispunjena osobama vezanim za Bosnu i Hercegovinu učiniti mnogo toga na ispravci grešaka iz prošlosti. Kada se to nije desilo uslijedilo je razočarenje.
Također, probosanske političke opcije pokazale su tromost u shvatanju toga da se stavovi Međunarodne zajednice mijenjaju i da ono što su im bili stavovi prije dvadeset godina, nisu shvatanja danas. Prema tome, oni koji se smatraju opcijama koje se zalažu za opstojnost države morali su pokazati više aktivnosti i razumijevanja političkih tokova i suprotstavljanju pojedinim lobiranjima.
Odnosima između, prije svega OHR-a i probosanske strane u BiH nije išlo u korist ni to što se Vlada Republike Hrvatske manje više otvoreno hvalila da je upravo ona izlobirala izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH koje je nametnuo Christian Schmidt.
Osim prozivanja Schmidta zbog odluke, dio političara je i dao nedorasle i opasne komentare o tome da bi Bošnjaci svoje saveznike trebao potražiti na istoku u Rusiji, Kini i nekim drugim državama. Bez obzira koliko ovakvi komentari bili banalni i dio sitnopolitičkih zamajavanja, sama njihova pojava u javnosti jasno ukazuje na narušene odnose.
Protesti ispred OHR-a, javno neslaganje i prozivanje Christiana Schmidta doveli su ovu instituciju u prilično neugodnu situaciju. Naime, dok su ranije bili uglavnom predmetom napada iz Republike Srpske, sada su nezadovoljstvo njihovim djelovanjem izrazili i političari iz probosanskog spektra.
Nervozu unutar Međunarodne zajednice su pokazale i određene reakcije. Tako je prema medijskim navodima šef Delegacije EU-a u Bosni i Hercegovini izrazio negodovanje zbog govora člana Predsjedništva BiH Željka Komšića na prijemu povodom Dana nezavisnosti u sarajevskoj Vijećnici.
Također, OHR i ambasada SAD-a u BiH su reagovali na izjavu reisul-leme Husein ef. Kavazovića o tome da se u slučaju pada institucija mora biti spremno državu braniti i oružjem. Dok su predstavnici Međunarodne zajednice iskazivali da cijene rad i zalaganje Kavazovića, u određenom segmentu su se ipak mogle iščitati poruke da vjerski lideri trebaju maksimalno voditi računa o porukama koje šalju. Također u zaštitu Kavazovića su stali gotovo svi bitniji politički činitelji, uključujući i člana Predsjedništva Denisa Bećirovića.
Politička dešavanja u posljednjih nešto manje od godinu dana su dakle podsjetila probosansku stranu da ne mogu računati na bjanko podršku Međunarodne zajednice. Sa druge strane Međunarodna zajednica bi trebala postati svjesna činjenice da njene odluke ne mogu uvijek dobiti podršku probosanskih i bošnjačkih političkih faktora.
Čini se da nakon više od 30 godina Bosnom i Hercegovinom i dalje odjekuju riječi Lord Owena, "ne živite u zabludi da će zapadne sile doći i riješiti vaš problem”, te je dodao "ne sanjate snove".
