Pročitajte skraćenu presudu po kojoj je Ratko Mladić osuđen na doživotnu robiju

Vijeće je utvrdilo da je Mladić bio od ključne važnosti za počinjenje tih zločina, i to u tolikoj mjeri da bez njegovih djela ti zločini ne bi bili počinjeni na način na koji su počinjeni. Sudije su stoga utvrdile da je on značajno doprinio postizanju zajedničkog cilja da se trajno uklone bosanski Muslimani i bosanski Hrvati s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo činjenjem zlo čina. Mladić je proglašen krivim za progon, istrebljivanje, ubistvo, deportaciju i nečovječno djelo prisilnog premještanja.

Vijeće je također utvrdilo većinom glasova (uz protivno mišljenje sudije Oriea), da su neposredni počinioci u nekoliko općina namjeravali da unište bosanske Muslimane u tim općinama kao dio zaštićene grupe. Međutim, sudije su zaključile da su bosanski Muslimani koji su bili meta napada u svakoj od općina predstavljali relativno mali dio i nisu na druge načine predstavljali značajan dio zaštićene grupe. Shodno tome, Vijeće se nije uvjerilo da je jedini razumni zaključak bio da su neposredni počinioci posjedovali potrebnu namjeru da unište značajan dio zaštićene grupe bosanskih Muslimana.

Sudije su utvrdile da je Mladić od maja 1992. do novembra 1995. godine značajno doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja (udruženi zločinački poduhvat vezan za Sarajevo).

Tokom tog perioda VRS je svakodnevno namjerno granatirala i djelovala iz snajpera po civilnom stanovništvom Sarajeva, često na lokacijama koje su imale malu ili nikakvu vojnu vrijednost, što je za posljedicu imalo smrt i ranjavanje na hiljade građana. Stanovnici Sarajeva, rekao je predsjedavajući sudija Orie, “bili su prisiljeni da žive u stanju neprestane opasnosti. Svaki put kad bi oni, ili njihovi najbliži, izašli iz kuće, pitali bi se da li će se naći na nišanu snajperske ili artiljerijske vatre”.

Sudije su utvrdile da je Mladić namjeravao da počini te zločine kako bi postigao cilj udruženog zločina čkog poduhvata vezanog za Sarajevo i da su njegova djela bila od presudne važnosti za počinjenje tih zločina. Vijeće je stoga proglasilo Mladića krivim za zločine terorisanja, protivpravnih napada na civile i ubistva.

Vijeće je takođe utvrdilo postojanje udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao zajednički cilj uzimanja osoblja Ujedinjenih nacija za taoce kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od vazdušnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba (udruženi zločinački poduhvat vezan za uzimanje talaca).

S tim ciljem su snage bosanskih Srba zatočile osoblje Ujedinjenih nacija od približno 25. maja do 24. juna 1995, i odvele ih na razne lokacije širom BiH. Neki od njih su vezani lisicama, nekad s uperenim vatrenim oružjem, na lokacijama od vojnog zna čaja. Mladić je namjeravao da zatoči to osoblje Ujedinjenih nacija i prijetio im je tokom njihovog zatočenja kako bi postigao cilj prestanka vazdušnih napada snaga NATO.

Sudije su zaključile da je Mladićev doprinos bio presudan za provođenje ciljeva udruženog zločinačkog poduhvata vezanog za uzimanje talaca te da je on stoga kriv za zločin uzimanja talaca.

Vijeće je nadalje utvrdilo da je 1995. godine Mladić učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj eliminisanje bosanskih Muslimana u Srebrenici (udruženi zlo činački poduhvat vezan za Srebrenicu).

Mladić je u martu 1995. godine potpisao naređenje za stratešku opreaciju protiv te enklave, s namjerom da je isprazni od stanovništva bosanskih Muslimana i da to područje postane dio srpske teritorije. Nakon što je VRS ušla u Srebrenicu 11. jula 1995, žene, djeca i neki stariji muškarci bosanski Muslimani prisilno su premješteni iz enklave na teritoriju pod kontrolom bosanskih Muslimana. Muškarci bosanski Muslimani su odvedeni iz baze Ujedinjenih nacija u Potočarima, zatočeni u privremenim zatočeničkim objektima i kasnije, zajedno sa hiljadama drugih koji su uhvaćeni iz kolone koja je iz enklave bježala pješice, autobusima prevezeni na razne lokacije u opštinama Srebrenica, Bratunac i Zvornik gdje su pogubljeni.

Vijeće je utvrdilo da je Mladić namjeravao da postigne cilj udruženog zločinačkog poduhvata za Srebrenicu uništenjem bosanskih Muslimana u Srebrenici putem ubistva muškaraca i dječaka i prisilnog premještanja žena, male djece i nekih starijih muškaraca. Vijeće je stoga Mladića proglasilo krivim za genocid, progon, ubistvo, istrebljivanje, i za nečovječno djelo prisilnog premještanja.

Strane u postupku imaju pravo da ulože žalbu na presudu. Žalbeni postupak, ukoliko do njega dođe, vodiće se pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS).

Ratku Mladiću se u kaznu uračunava do sada provedeno vrijeme u pritvoru.

Pretresno vijeće I je radilo u sastavu sudija Alphons Orie (predsjedavajući, Nizozemska), sudija Bakone Justice Moloto (Južnoafrička Republika) i sudija Christoph Flügge (Njemačka).

Suđenje je počelo 16. maja 2012. i izvođenje dokaza je trajalo preko četiri godine, tokom kojih je Vije će zasjedalo 530 dana suđenja, čulo svjedočenje 592 svjedoka i prihvatilo gotovo 10.000 dokaznih predmeta. Vijeće je također formalno primilo na znanje otprilike 2.000 činjenica o kojima je presuđeno. Iznošenje završnih riječi je trajalo od 5. do 15. decembra 2016.

Od svog osnivanja Međunarodni sud je podigao optužnice protiv 161 osobe za ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. do 2001. godine. Postupci protiv 155 osoba su okončani. Trenutno su u toku postupci protiv 6 optuženih.