Psiholozi: Ljudi u BiH su u stanju stalnog straha i stresa, što političari već godinama koriste
Anticipacija neke nove opasnosti i konflikta utkana je prošlim traumatskim iskustvima u tkivo bh. društva. Još od završetka sukoba 1995. godine prisutne su priče o nekom novom ratu, a ovakav diskurs se intenzivira pred izbore i važna politička dešavanja.
Bivši komandant Armije RBiH Sefer Halilović izazvao je prošle sedmice lavinu reakcija izjavom koja je u nekim krugovima prokomentarisana kao indirektna najava rata ako u RS-u bude održan referendum, a njegova izjava je izazvala oštre reakcije vlasti Republike Srbije. U vezi sa nedavnim dešavanjima oglasile su se mnoge političke i javne ličnosti, a pojedini mediji su dodatno doprinijeli raspirivanju vatre.
Jelena Jovanović, psihologinja i psihodramska terapeutkinja, kaže da nestabilna politička situacija samo pojačava strah koji već postoji među građanstvom.
"Ljudi su stalno u strahu da će se desiti nešto loše, bilo da je to neka elementarna nepogoda na koju ne mogu utjecati, bilo da je to nešto gdje izgleda da mogu utjecati“, kaže ona i dodaje da su ljudi skloni prenaglašenim reakcijama zbog trauma koje su pretrpjeli.
Jovanović kaže da pritajene prijetnje i latentna agresivnost pojačavaju strahove ljudi, a da je situacija još ozbiljnija ukoliko se radi o višestrukim traumama.
"Ima ljudi koji su jako senzitivni na temu rata, neko ko je izgubio nekoga bliskog, ili je sam učestvovao u ratu, ili je to teško podnio. Ako je u međuvremenu njegov dom bio poplavljen, pa retraumatizovan tom situacijom, neizvjesnošću, ta trauma se reaktivira obećanjem ponavljanja slične situacije“, kaže ona.
U našem društvu ima dosta latentne, prikrivene agresivnosti. To je vidljivo u društvenim situacijama gdje se okuplja mnogo ljudi i gdje je dovoljan tek mali okidač da uzrokuje prenaglašenu reakciju.
"Potrebno je vrlo malo da ljudi planu“, kaže Jovanović i dodaje da je agresivnost jedna vrsta odbrambenog mehanizma.
"Neko se brani od svega toga tako što se povuče, postane depresivan, isključi se iz tih stvari, a neko na sve što doživljava kao napad reaguje napadom, agresivnošću“, kaže ona.
Srđan Puhalo, psiholog i sociolog, kaže da ovakvo stanje traje već dugo, još od ratnih dana te da je u društvu prisutan permanentni stres.
"Političari manipulišu time. Mi imamo stalno tu jednu situaciju, neki konflikt niskog intenziteta i onda političari to po potrebi rasplamsavaju, pojačavaju ili smanjuju. I ovo što se danas dešava u BiH pred izbore nije ništa novo. To mi imamo pred skoro svake izbore, samo su različiti načini kako se to radi, odnosno mi to poslije izbora vrlo brzo zaboravimo", kaže on.
Na rješavanju stresa pod kojim živi bh. građanstvo se ne radi, a nedovoljno pažnje se posvećuje mentalnom zdravlju uopšteno. Puhalo kaže da danas imamo građane koji ili koriste razne medikamente da ublaže stres pod kojim su, ili pokušavaju na razne načine pobjeći od realnosti, za što kaže da, ipak, nije moguće.
"Oni koji su preživjeli rat danas su žrtve domaćih političara, koji se ne bave rješavanjem njihovih problema, stvaranjem jednog boljeg društva u BiH, već permanentno stvaraju i produkuju te krize koje nijedan normalan čovjek ne može ignorisati 20 godina", kaže Puhalo.
Zbog ovakve situacije, tvrdi, mnogi ljudi biraju da odu iz BiH u potrazi za boljim životom.
"Ali ne samo materijalno boljim, već životom koji podrazumijeva neki pristojan sistem vrijednosti, društvo koje je usmjereno ka čovjeku, koje cijeni rad, poštenje i znanje", kaže on.
A oni koji ostaju suočavaju se sa napetom društvenom situacijom, pogotovo u vrijeme bitnih političkih dešavanja.
"Političari pred izbore dižu tenzije, onda na osnovu toga građani mijenjaju prioritete, tako da pred izbore više nije važan posao, ekonomija, privreda, plate i penzije, zdravstvo i školstvo, važno je samo da se ne puca, odnosno da mi imamo etničko jedinstvo koje će nas zaštititi od onih drugih, koji ništa drugo ne razmišljaju nego kako da nam naude i obratno. To za sva tri naroda važi", tvrdi Puhalo.
Psiholog Ismet Dizdarević kaže da ovakvo stanje unosi nemir, nesigurnost i nepovjerenje u živote ljudi, kao i još jedno negativno osjećanje.
"Strah, ne samo strah koji mi vidimo sam po sebi, već onaj anksiozni strah koji se u njemu gomila i koji u datom momentu može biti vrlo neprihvatljiv i neopravdan“, pojašnjava on.
Kaže da osobe koje daju izjave i iskaze koji potiču na strah to čine ili iz pobuda da pojačaju svoju ličnu ulogu i važnost, ili zbog urođene potrebe da nekome nanose bol. Kaže da često ni ne shvataju kako njihove izjave imaju velike posljedice, ali se te informacije gomilaju u čovjeku.
"Nije opravdano niti je ljudski poželjno, samo po sebi unosi nestabilnost, nemir i strah od nečega što bi se moglo desiti, a ako su govori česti i jako emocionalno zasićeni, osjećaj mržnje može dovesti do osjećanja nesigurnosti pa čak i straha od mogućih sukoba i rata“, kaže on.
Sociolog Dželal Ibraković, međutim, smatra da je u pitanju vještačko proizvođenje krize koje običan svijet ne shvata toliko ozbiljno koliko se pokušava predstaviti, posebno vani.
"U ovom trenutku naslovnice i u Beogradu i Zagrebu govore o nekakvom ratnom stanju, a čini mi se to više izaziva proizvođenje krize kod njih, koja će se vjerovatno preliti i kod nas. U ovom trenutku ja mislim da u BiH nema neke posebne psihoze koja bi govorila o tome da postoje nekakve ratne opcije“, kaže on.
Ibraković smatra da su ljudi većinom toga svjesni i da se sa šalom odnose prema tim mogućim prijetnjama. Navodi da ljudi na sve to gledaju više kao neki novi trik kojim se ljudi pokušavaju zaplašili, ali dodaje da misli da se u BiH ljudi više i ne mogu zaplašiti jer su prošli ono čime im se prijeti.
"To je vjerovatno fingirano za izborne aktivnosti, ponekad i mi prihvatamo tu priču, čisto radi reda, jer smo navikli da pred svake izbore imamo neku kriznu situaciju“, kaže on.
Stvarna ili iscenirana, prijetnja novim sukobima prisutna je u bh. društvu, a konstantna politička nesigurnost i neobrađene traume iz prošlosti utječu na kreiranje nepovoljne atmosfere za psihološko zdravlje pojedinaca i društva. Kako se psihološkom zdravlju ne pridaje dovoljno pažnje, a traume i stres se ne rješavaju na adekvatan način, ovakvo stanje pojedinca i društva stvaraju plodno tlo za razne političke manipulacije bazirane na strahu i osjećaju nestabilnosti.
