Osim navijača Sarajeva, sahrani su prisustvovali i članovi navijačkih grupa iz Mostara, Zenice, Tuzle, Travnika, Bugojna, Gornjeg i Donjeg Vakufa, Kaknja, navijači reprezentacije "BH Fanaticosi", kojima se u ovom tužnom trenutku pridružio i veliki broj građana Sarajeva koji su došli odati posljednju počast pokojnom Vedranu.
Velika povorka duga nekoliko kilometara krenula je sa platoa ispred stadiona Asim Ferhatović Hase u pravcu gradskog groblja. Hiljade mladih ljudi u majicama sa Vedranovim likom nosilo je parolu "Počivaj u miru Vedrane". Majice su bile bijele, baš kako su zamolili roditelji nesretnog mladića.
Desetine navijača sa tuferima na glavama, slomljenim rukama i nogama, na štakama zbog propucanih nogu došli su pozdraviti Vedrana još jednom znajući da su umjesto njega oni mogli biti tu.
Na sahranu je došao i Ćiro Blažević, u pratnji kapitena reprezentacije Emira Spahića i Džemala Berberovića koji su bili vidno potreseni dešavanjima u Širokom Brijegu. Prisutni su bili i igrači Sarajeva zajedno sa članovima Uprave koji su pomogli roditeljima pokojnog Vedrana finansiranjem sahrane. Na groblju je bio i potpredsjednik FBiH, Mirsad Kebo, koji je iz kapele izašao sa suzama u očima. Kebo se požrtvovano borio za lica koja su bila pritvorena u Širokom Brijegu.
Vedranov brat Igor održao je emotivan govor prisjećajući se svih lijepih trenutaka i uspomena na svoga brata.
"Hvala svima što ste došli. Vedran nije bio savršen, ali je imao karakter, od svih ljudi koji su bili dole, nisu mogli ubiti pogrešnijeg. On je bio moj, bio je mamin i tatin. I uvijek će biti. U mome srcu bio je on, pa stotinu hiljada praznih mjesta. Ja više nemam koga da me zove "klempo" i nekoga da ga zovem "debeli. Bio je moje srce i moja duša" rekao je Igor.
On se zahvalio svim okupljenim na dolasku iako većina Vedrana nije poznavala.
"Ako je vama koji ga niste znali teško, onda zamislite kako je meni. Vedrana više nema, a vi se čuvajte i pazite", obratio se svim okupljenim Vedranov brat.
Nakon spuštanja u zemlju, ukopa i stavljanja vijenaca, hiljade ljudi krenule su dalje u život nadajući se da se nikada neće morati ponovo okupiti zbog bilo čega sličnog.
