Schmidt bi sve mogao riješiti objavljivanjem snimke govora: Pa zašto to ne uradi
Jasno je da je Schmidt ranije o genocidu u Srebrenici imao jasan stav. Osudio je zločince i poklonio se žrtvama. Međutim, sve dileme će riješiti snimak i kontekst onoga što je izrečeno jučer u Budimpešti.
Nešto što je rečeno ranije ne može i ne treba amnestirati izjave koje se daju u sadašnjosti. To jednostavno ne ide tako. Ne može pred širokim auditorijem jučer reći da se "desila situacija u stilu genocida u Srebrenici da se rat u BiH okonča", pa nakon toga iz naftalina izvući snimak u kojem govori da je "ono što se dogodilo u Srebrenici prije 27 godina bilo je jedinstveno u historiji rata u Bosni i Hercegovini" i očekivati da sve bude zaboravljeno. To, jednostavno, ne ide tako.
"Ko god pokušava da negira da je ono što se dogodilo ovdje u Srebrenici, baš na ovom i okolnim mjestima, ko god pokušava da negira da je to bio genocid, ko god pokušava da umanji broj žrtava, kao da bi to umanjilo krivicu, razmjer i strahote tog zločina – taj živi učahuren u svjesno odabranom neznanju", stoji u Schmidtovom govoru iz Potočara održanom 2022. godine.
I šta to sada znači? U periodu kada javnost sve više preispituje i kritikuje odluke visokog predstavnika uz tvrdnje da se njima svjesno radi na štetu Bošnjaka, izjava da se "desila situacija u stilu genocida u Srebrenici da se rat u BiH okonča", u najmanju ruku, ne doprinosi povratku povjerenja jedinog naroda u BiH koji je instituciju visokog predstavnika i njegove odluke uvijek bezrezervno podržavao.
Pokušaj da se te izjave anuliraju arhivskim snimcima je, slobodno možemo reći, uvreda za inteligenciju i sigurno je da će proizvesti kontraefekt.
Usporedbe radi, i hrvatski predsjednik Zoran Milanović je bio na obilježavanju godišnjice srebreničkog genocida deset godina prije Schmidta, 2012. godine, tada u svojstvu premijera Hrvatske. I Milanović je tada rekao da je u Srebrenici doživio "uzvišeno i strašno tužno iskustvo, puno tužnije nego što je mislio kad je tamo dolazio". Milanović je također rekao da je "naprosto neshvatljivo da se genocid dogodio.
Nekoliko godina kasnije Milanović je "okrenuo priču" pa je genocid u Srebrenici pokušao očigledno relativizirati uspoređujući ga s holokaustom i genocidom u Ruandi pa je rekao da je "to je težak zločin s elementima genocida, što je rekao i sud, ali nijedan sud ne može biti sveto pismo".
Nekoliko mjeseci kasnije otišao je i korak dalje pa je sebi uzeo za pravo da tumači šta je genocid, brojem žrtava i tako dalje.
"Imam potrebu govoriti o tome šta je genocid i šta treba biti genocid i gdje je granica, jer zapamtimo to je politička metrika. Dakle, politička je metrika šta je genocid. To je u jednom trenutku grupa ljudi odredila, a druga grupa ljudi presudila. To nije prirodni zakon. Padanje kiše možemo objasniti svim fizikalnim i hemijskim parametrima".
I šta bi sada Milanović trebao, podijeliti svoj govor iz 2012-te na društvenim mrežama i reći "moj je stav o genocidu u Srebrenici jasan, rekao sam ga tad i tad" i na taj način umiriti (čitaj zamazati im oči op. a.) bh. javnost. A u isto vrijeme široj javnosti pričati priču koju oni žele čuti. Ne ide to tako.
Posebna je priča zašto je Schmidt izjavio to što je izjavio baš u glavnom gradu države čiji je premijer baš najbolji evropski prijatelj baš najvećeg negatora genocida Milorada Dodika. I o tome bi se moglo raspravljati kada bismo htjeli imputirati nešto visokom predstavniku. A to ne želimo.
I baš zato, visoki predstavnik trebao bi umiriti javnost i objelodaniti svoj govor iz Budimpešte. Jer izjava, da se "desila situacija u stilu genocida u Srebrenici da se rat u BiH okonča", mogla bi uskoro postati izjava da se u BiH "desio strašan zločin". A to je već negiranje genocida.
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
