Schmidtove intervencije u izborni zakon trebale su postepeno udaljavati Čovića od Dodika: Zašto se to u praksi ne vidi
Političko partnerstvo Dragana Čovića (HDZ) i Milorada Dodika (SNSD) na sceni je već nekoliko godina. To nije samo koalicioni odnos, već dosta intenzivnija i bliža saradnja koja podrazumijeva nenapadanje i prilično prijateljski odnos kod mnogih ključnih pitanja.
Odmah nakon što je visoki predstavnik Christian Schmidt u izbornoj noći nametnuo izmjene izbornog zakona, a posebno nakon intervencije u aprilu ove godine kada je suspendovan Ustav FBiH te federalna vlada izabrana bez potpisa potpredsjednika FBiH iz reda Bošnjaka, mogle su se čuti analize, ali i kuloarske priče kako je to početak postepenog odvajanja Čovića od Dodika.
Jer Čović je nametnutim izmjenama izbornog zakona izašao kao relativni pobjednik i izuzev pitanja Predsjedništva BiH dobio je većinu iz svojih zahtjeva, to je tumačeno kao neki novi početak u političkim odnosima, odnosno Čovićevo postepeno udaljavanje od Dodika, s kojim je godinama zajednički držao front u kontroli procesa na državnom niovu.
A da bi se trenutna pozicija bolje razumjela, neophodno se podsjetiti zašto je uopšte došlo do tolikog zbližavanja Čovića i Dodika. Riječ je o čistom političkom interesu, jer je Čović davno shvatio da mu podrška i glasovi SNSD-a trebaju u borbi za ključni politički cilj, a to je izborni zakon. I to je Čović i dobio. Dodik je kod svakog spomena izbornog zakona naglašavao i iskazivao podršku Čovićevim zahtjevima.
Čović je s druge strane držao jasnu liniju prema Dodiku. Kada god bi Dodik imao neku izjavu uperenu protiv države, Čović se suzdržavao od kritike. Tek u rijetkim momentima bi se oglasio i generalno osudio separatizam, ali nikada u onoj mjeri koja bi eventualno ugrozila političko partnerstvo.
Ni položaj Hrvata u RS-u, niti izjava od prije nekoliko godina "kako ih je na Balajburgu sve trebalo pobiti", niti odlikovanje generala Slavka Lisice, koji je u Hrvatskoj osuđen na 15 godina zatvora zbog granatiranja Dalmacije i tako dalje, nije poljuljalo odnose Čovića i Dodika. Nije jer i jedan i drugi iznad svega stavljaju viši politički cilj.
Za Čovića je to već spomenuti izborni zakon, a za Dodika je to neophodna podrška u propagiranju svoje političke agende, koja podrazumijeva izbacivanje stranih sudaca, izbacivanje visokog predstavnika i još niz pitanja.
Pa ni nova državna koalicija nije poremetila te odnose, a HDZ često i dalje igra tampon zonu u političkim obračunima Trojke i SNSD-a. I koliko god da je najavljivan zaokret HDZ-a u kontekstu odnosa prema Dodiku i njegove politike degradiranja državnih institucija, u praksi jednostavno nije vidljiv odmak koji se očekivao i tako će vjerovatno biti dok HDZ ne dovrši priču sa izbornim zakonom u kontekstu izbora članova Predsjedništva BiH.
