"Još od 2016. godine upozoravamo vlasti Kantona Sarajevo, a izmijenjale su se razne garniture vlasti, da kantonalna politika upravljanja vodom dovodi u pitanje dugoročnu opskrbu vodom Sarajeva i okoline. Bili smo svjedoci redukcija više od decenije, a problemi su kulminirali 2017. kada je veći dio grada bio pogođen redukcijama", podsjetio je Podić.
Napomenuo je da redukcije nisu bili pošteđene ni ustanove od javnog značaja, poput zdravstvenih i obrazovnih. Smatra da se vlast ponovo počela brinuti o opskrbi vodom nakon pritiska građana, ali problemi još postoje.
"Vodozaštitna zona je ugrožena gradnjom stambenih objekata, iako je to strogo zabranjeno zakonom. Problem svih tih aktivnosti jeste što zagađuju vodu. Vodozaštitne zone postoje da bi se onemogućilo zagađenje vode. Privatizuju se izvorišta za potrebe elitnih naselja i privatnika koji vodu crpe bez ikakve kontrole", ukazao je.
Podić tvrdi da je kapacitet postojećih izvorišta vrlo upitan, a da su ona nova ugrožena pretvaranjem zemljišta u građevinsko za luksuzne objekte i, kako je izjavio, turistička sela.
Podsjetio je i na to da postoje problemi u upravljanju preduzećima čija je nadležnost pitka voda. Prema njegovim riječima, pojedinci koji su upravljali radili su u korist biznisa njima bliskih osoba.
Naglasio je da se vodom odnedavno trguje na berzi, što stvara mogućnost manipulacije.
"Možemo postati lak plijen za domaće i svjetske mešetare", dodao je Podić.
Šta bi značila ustavna zaštita
Zatim je obrazložio šta je suština inicijative za ustavnu zaštitu vode. Poručio je da je ona urađena po uzoru na ono što je urađeno u Sloveniji.
"Ustavni amandman nema samo simbolički značaj. Izmjenom ustava se direktno utječe na zakone kojima se reguliše opskrba stanovništva vodom. Reguliše se način korištenja pitke vode. Izmjena ustava bi značila da bi se niz zakona u Kantonu Sarajevo mijenjao. S druge strane mi ulazimo u evropske integracije i onda naše zakonodavstvo postaje predmet direktiva i međunarodnih ugovora koji jesu iznad zakona, ali nisu iznad ustava. Jedino je ustavna zaštita vode nešto što nam vodu može trajno zaštititi. S druge strane, ustavi se ne mijenjaju lako i za to je potrebna dvotrećinska većina", tvrdi Podić.
Kao krajnji cilj je naveo da niko ne može izvršiti privatizaciju vode i da opskrba ovim resursom ne može biti komercijalna aktivnost.
"Ove aktivnosti mogu poduzimati samo neprofitne, javne službe bez koncesija preko javnih preduzeća koja moraju u potpunosti biti u javnom vlasništvu. Ovim se definiše da je prioritet da se stanovništvo opskrbi vodom. To znači da domaćinstva imaju prednost u odnosu na ostale, kao i da se o vodnim resursima treba brinuti na održiv način da bi naredne generacije imale vodu", naglasio je.
Postoji li razlog za optimizam?
Kako je kazao Podić, ovo je treći put da podnose ovakvu inicijativu.
"Prvi put je to urađeno na Dan voda 22. marta 2017. u jeku problema u vezi s opskrbom vodom. Tada je inicijativa dostavljena svim zastupnicima u Skupštini, ali nije bilo reakcija. Jedan od zastupnika iz Saveza za bolju budućnost (SBB) je također to podnio Skupštini, ali nakon toga nije bilo nikakvog odziva", istakao je.
No, naveo je da je u programu aktuelne sarajevske vlasti predložen amandman na pitku vodu. Za njega je to indicija da vlast želi nešto uraditi po ovom pitanju. Smatra da će ovo biti izvanredan test, bilo za vlast, bilo za opoziciju, da li im je važniji javni interes od privatnih interesa - koncesionara, građevinskih kompanija itd.
"Loša iskustva privatizacije"
Podić je također podsjetio na loša iskustva država, odnosno gradova u različitim dijelovima svijeta nakon što su privatizovali opskrbu pitkom vodom.
"To je rezultiralo strašnim poremećajima u opskrbi. Voda je bila mnogo skuplja pa se niz evropskih gradova ponovo odlučilo za javnu opskrbu. Kombinacija prirodnog monopola i privatnog interesa je recept za katastrofu. U našem zakonu piše da domaćinstva imaju prednost u opskrbi, ali mi od tog zakona nismo imali ništa", zaključio je.
Kao u prilog prethodnoj tvrdnji naveo je da građani tokom redukcije nisu imali vode, ali jesu kompanije. Za njega je ustavna zaštita, kako je izjavio, posljednja nada.
"Prihvatit ćemo inicijativu i razmotriti kako je ostvariti"
Ministrica prave i uprave KS Lejla Brčić nam je potvrdila da su primili inicijativu Eko akcije. Ukazala je da ova inicijativa može naići na pravne prepreke.
"Ministarstvo pravde i uprave prihvata inicijativu. Trenutno smo u fazi istraživanja mogućnosti i eventualnih prepreka. Prepreka se može potencijalno ogledati u tome da se u Ustavu KS mogu pronaći prava koja su utvrđena Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Entitetskim ustavom pravo na vodu nije utvrđeno eksplicite kao takvo", objasnila je.
Kako je naglasila, trenutno razmatraju da li postoji mogućnost da pravo na vodu podvedu kao pravo na život. Napomenula je da ni Evropskom konvencijom pravo na vodu nije prepoznato kao posebno pravo. To za posljedicu ima, kako je navela, dva različita shvatanja.
"Jedni kažu da to treba izdvojeno kao posebno pravo i kao takvo uvršteno - kao pravo nove kategorije. Drugi teoretičar prava kažu da se ono podvodi kao pravo na život. Opcija je da idemo u izmjene ustava - uvrstiti pravo na vodu kao ustavnu kategoriju i podvesti ga kao pravo na život. Druga opcija je da ako vidimo da postoje pravne smetnje donesemo zakon kao što je to uradila Belgija u kojoj se pravo na vodu garantuje kao osnovno životno pravo", istakla je.
Ministrica Brčić je kao suštinu navela je zaštitu voda, posebno u kontekstu gradnje hidroelektrana, i garancija minimalne količine vode.
"U prijevodu vam to znači da vam kao fizičkom licu za minimum ne može biti isključena voda, pa čak i ako niste u mogućnosti da plaćate vodu. Onda vam to država plaća kao garant. Belgija je to riješila na takav način i jedan od modaliteta kojim ćemo mi ići je upravo taj", potcrtala je.
Ponovila je da će prihvatiti inicijativu i da će se vrlo brzo znati na koji način će je realizirati.
Potvrdila je mišljenje Podžića da bi realizacija ove inicijative značila onemogućavanje privatizacije vode.
