Šta se dešava s "proevropskim" PDP-om? Dodikovim koracima do političke pobjede
U iznesenim stavovima i saopćenjima PDP-a u prethodnom periodu koja su više Dodikovska nego same Dodikove izjave, prednjače predsjednik te stranke Branislav Borenović i gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, kojeg odavno optužuju za "simbiozu" sa Dodikom.
Bivša stranačka partnerica Jelena Trivić je Stanivukovića optužila da je u utrci za predsjednika RS-a "igrao" na strani Dodika umjesto na njenoj. Čudno ponašanje Borenovića se pak ogleda u njegovim saopćenjima koja se lako mogu protumačiti kao odbrana SNSD-ove politike. Njegove izjave su također rijetko usmjerene kritički na Dodika koji mu je politički protivnik pa bi to bilo logično, a jedino gdje se njegov opozicioni glas može jasno čuti je kod usvajanje kriminalizacije klevete.
Posljednje saopćenje Borenovića je kritika Denisu Bećiroviću zbog predlaganja zaključaka koji su usvojeni u Predsjedništvu BiH preglasavanjem Željke Cvijanović. Borenović je za Bećirovića napisao da je "karijeru izgradio na nacionalnoj netrepeljivosti" te poručio da "od goreg uvijek može Bećirović".
Međutim, njegove nedavne izjave su još znakovitije. O pitanju Ustavnog suda BiH ima potpuno identičan stav onom kojeg je iznio Milorad Dodik pred koalicione partnere na državnom nivou, a to je da se u tu pravosudnu instituciju mora uvesti nacionalno odlučivanje.
"Svako rješenje koje podrazumijeva da devet sudija Ustavnog suda BiH dolazi iz RS-a i FBiH na način da jedna trećina dolazi iz RS-a, a dvije trećine iz FBiH je prihvatljiva za PDP pod uslovom da u okviru kvoruma za odlučivanje mora biti najmanje jedan sudija iz svakog konstitutivnog naroda i najmanje jedan iz svakog entiteta", rekao je Borenović prije nekoliko dana kada je ovo pitanje bilo posebno aktuelno.
Osim toga, njegovi stavovi o državnoj imovini također idu u prilog Miloradu Dodiku. Borenović je međunarodnoj zajednici poručio da je imovina i nadležnost nad njom "crvena linija koju neće prijeći".
Prostor gdje je Borenović vidio dobru priliku za napad na Dodika je to da je dopustio da BiH uvede sankcije Rusiji. Umjesto da ga, kao predsjednik jedne proevropske politike, zbog toga pohvali, on je odlučio srpsku nacionalnu ljubav prema Rusima iskoristiti za ubiranje kojeg političkog poena. Jedina osoba koja je imala korektan i proevropski stav po ovom pitanju je Igor Crnadak koji je podržao uvođenje sankcija Rusiji.
Osvajanje glasova sa nacionalističke pozicije koju Dodik godinama odlično iskorištava, čini se kao da je postao i PDP-ov cilj ili bar njenog predsjednika. Do sada su uvijek nastojali predstaviti se suprotno od toga, međutim sa padom popularnosti u narodu dolazi i potreba za povećanjem te popularnosti, odnosno potreba za opstankom na političkoj sceni.
Pobjeđivanje Milorada Dodika imitiranjem njegove politike se čini kao besmislena ideja s obzirom na to da nam je svima u BiH sada potrebno manje nacionalizma. Međutim, sudeći po Dodikovoj popularnosti, ko može garantovati da vođenje nacionalističke politike ne bi i PDP ojačalo na političkoj sceni.
