Šta su građani BiH rekli dan nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma
Televizija Bosne i Hercegovine je 22. novembra 1995. godine, dan nakon što su Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman uz posredstvo SAD-a dogovorili mir u državi, pitala građane iz nekoliko gradova šta oni misle o Dejtonskom mirovnom sporazumu.
Oni mlađi, ali i oni najstariji su pretežno bili stava da je dobro što se rat okončao jer su "sada slobodni" i "život može da počne".
"Kad sam čuo sinoć srce mi je odmah zadrhtalo, nisam imao riječi. Ni krivi ni dužni smo dugo patili", rekao je jedan čovjek iz Tuzle.
Jedni su pak smatrali da je dobro što je ratu došao kraj, ali da uslovi pod kojima je mir dogovoren nisu pravedni po stanovništvo.
"Neka je potpisano i dobro je, ali ja ne vjerujem da tolike hiljade ljudi mogu i imaju gdje biti u kolektivnom smještaju. On je mene sad poslao u planinu, a moju Semberiju uzeo", riječi su čovjeka iz Janje koji je morao otići na Majevicu.
Neki su pak bili potpuno nezadovoljni što je Dejtonski sporazum potpisan.
"Nije nam dobro čim nam je Brčko ostalo tamo na njihovoj strani, ne valja i gotovo", kazala je jedna žena.
Jedna žena iz Hercegovine ga je doživjela kao gubitak zavičaja.
"Bez obzira što sam ostala bez 28 njih koji su pod crnom zemljom, 18 raseljeno širom svijeta, sinoć je meni bio najteži dan - ostala sam bez zavičaja", kazala je Hercegovka.
Građani su sasvim sigurno bili srećni što je rat u BiH završen, međutim mnogima je taj papir ostavio gorak okus u ustima zbog toga što je podjela teritorija utjecala na njihove živote. Mnogi su bili protjerani sa svojih ognjišta na koja nisu mogli da se vrate i upravo je to ono za čim su žalili tog novembra 1995. godine.
