Žalbeno vijeće je, imajući u vidu pismene podneske, koje su podnijele obje strane, poništilo odluku Pretresnog vijeća kojom se Karadžić oslobađa za genocid u opštinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.
Predmet se vraća Pretresnom vijeću na daljnje postupanje.
Naime, Žalbeno vijeće je utvrdilo da je Pretresno vijeće pogriješilo kada je zaključilo da nema dokaza da su Karadžić i ostali članovi udruženog zločinačkog poduhvata imali genocidnu namjeru. Žalbeno vijeće, na čelu sa predsjedavajućim Theodorom Meronom, je također utvrdilo da je Pretresno vijeće pogriješilo kada je utvrdilo da nema dokaza o zlostavljanju i o tome da su bosanski Hrvati i muslimani bili zarobljeni i držani u teškim uslovima.
Žalbeno vijeće je navelo da se Pretresno vijeće uvjerilo da postoje dokazi na temelju kojih bi, da se prihvate, moglo zaključiti da je u općinama došlo do ubistava i da su te grupe odabrane na nacionalnim, etničkim, rasnim ili vjerskim osnovama.
Dokazi u spisu, koje je podnijelo tužilaštvo, upućuju da je Karadžić imao genocidnu namjeru, kazao je Meron ističući da je Karadžić navodno kazao: "Potrebno je da se riješimo neprijatelja u našoj kući, Hrvata i muslimana, i da ne budemo u istoj državi s njima".
Tačkom 1 optužnice, koja je vraćena na snagu, Karadžić se tereti da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, zajedno s drugim članovima vodstva Srbije i bosanskih Srba, koji je imao za cilj trajno uklanjanje bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata iz općina Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik u Bosni i Hercegovini u periodu od 31. marta 1992. do 31. decembra 1992. provođenjem kampanje progona, koja je uključivala ponašanje na osnovu kojeg se vidjela namjera da se počini genocid.
Podsjetimo, na pretresu održanom 28. juna 2012. Pretresno vijeće je izreklo oslobađajuću presudu po tački 1, kojom se Karadžić sumnjiči za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u sedam općina. Vijeće je tada zaključilo da nema "dokaza, čak i ako bi bili u potpunosti prihvaćeni, koji bi mogli da podrže osudu za genocid u tim općinama prema članu 4(3) Statuta".
Haško tužilaštvo uložilo je žalbu na ovu odluku. U svojoj žalbi, Serge Brammertz, glavni tužilac pri Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, istakao je da je ovom odlukom učinjeno nekoliko pravnih i činjeničnih grešaka, kojima je onemogućeno “sprovođenje pravde”.
