Sve o tome koliko su udžbenici u FBiH loši: Djeca uče da tri posto stanovnika BiH koristi internet

"Izdavačke kuće, koje su se mogli prijaviti na javni poziv, jako su malo ulagale u udžbenike. Autori nisu bili nešto mnogo plaćeni i uglavnom su na udžbenicima, koji su napravljeni u kratkom vremenu, radile jedna ili dvije osobe", rekao je.

Kao drugi problem istakao je to što se udžbenik kao takav potpuno pogrešno shvata.

"Zadržali smo nešto što je udžbenik bio 60-ih, 70-ih ili 80-ih godina 20. stoljeća i mislimo da samo takav udžbenik može biti kod djece. To je udžbenik s ogromnom količinom teksta, nekoliko ilustracija i nizom očiglednih, besmislenih pitanja u smislu da djeca ponovo samo ono što je očigledno iz teksta", primijetio je Ibrahimović.

Upozorio je da udžbenici uopće nisu prilagođeni onima za koje su namijenjeni.

"Udžbenici vrlo često jezikom nisu prilagođeni uzrastu kojem su namijenjeni. Zapravo, nisu namijenjeni da ih djeca čitaju. Suštinski je dato nastavniku da po udžbeniku vodi časove, konstruiše lekcije i eventualno tumači ono što piše u udžbeniku", rekao je.

Informatika, a bez spomena pametnih mobitela

Govoreći o tome koliko su udžbenici zastarjeli, naveo je primjer udžbenika za informatiku i udžbenik "Društvo".

"Poseban je primjer udžbenik za informatiku koji još nije otkrio pametni mobitel (smart phone). To su udžbenici napravljeni 2009. i 2010. godine kada je era pametnih mobitela tek počela. Vjerovatno tada pametni mobiteli nisu bili zanimljivi. U udžbeniku 'Društvo' piše da tri posto stanovništva Bosne i Hercegovine koristi internet (prema zvaničnim podacima iz prošle godine, stopa korištenja interneta iznosi čak 95 posto, dok pristup internetu ima 75 posto stanovništva)", naglasio je.

Pitao se zašto prethodno navedeno nije sporno političarima, nego im je sporno to što je napisano "državna zajednica".

"Šta desetogodišnjaku predstavlja razlika između države Bosne i Hercegovine i državne zajednice Bosne i Hercegovine? Šta će se to radikalno promijeniti u dječijem odrastanju, znanju i odnosu prema državi time što će mu u nekom udžbeniku, koji vjerovatno ni ne čita, pisati državna zajednica ili država Bosna i Hercegovina", pitao je.

Ukazao je da nastava ne funkcioniše tako da je ono što piše u udžbeniku sveto slovo. Smatra da vlasti posežu za najlakšim rješenjima, ne baveći se suštinom problema.

"Udžbenička ilustracija vuka na grani, ako se toga sjećate, postala je metafora loših udžbenika i toga da se preskakao niz drugih problema s udžbenicima. Tada su vlasti kazale da će povući udžbenike, da se promijeni ilustracija, jer je to najlakše. Najlakše je sada u Kantonu Sarajevo preispitivati ko je napisao i odobrio da piše državna zajednica. To se desilo 15 godina nakon što je taj udžbenik odobren. Postavlja se pitanje zašto se to sada radi", kazao je.

Besplatni udžbenici, ali kakvi udžbenici

Za Ibrahimovića je neupitno to da udžbenici trebaju biti besplatni, ali je ponovio da je riječ o udžbenicima upitnog sadržaja i koncepta. Političarima u Kantonu Sarajevo je ukazao na šta su trebali obratiti pažnju kada su u pitanju besplatni udžbenici.

"Zašto ćemo dati tolike milione za udžbenike koji su stari između 10 i 15 godina? Zašto da djeca uče iz toga? Mogli smo novac preusmjeriti u potpuno druge stvari - za edukaciju nastavnika da sami kreiraju sadržaje kojima će nastava biti kvalitetnija i da djeci nastava bude interesantnija", ukazao je.

Mišljenja je da su besplatni udžbenici odraz jeftinog populizma, što ima dugoročne posljedice po djecu.

"Kao roditeljima će spasiti 100-150 KM i kaznit će djecu udžbenicima na kojima ne smiju pisati, ni šarati. Moraju ih čuvati, jer će se u suprotnom morati nadoknaditi učinjena šteta. Tako da udžbenik postaje sušta suprotnost onome za šta je napravljen - pomoćno sredstvo učenja. Odlukom kantonalnih vlasti postaje predmet straha. Dijete se boji prići udžbeniku, jer će roditelj morati kupiti novi ako ga ošteti. Time radimo antiučenje", upozorio je.

Ponovio je da udžbenici trebaju biti besplatni, ali da to moraju biti dobri udžbenici.

"Da ne bude zabune, sve što se tiče škole treba biti besplatno. Djeca imaju pravo na besplatno obrazovanje. Ako obrazovanje podrazumijeva udžbenike, naravno da djeca trebaju imati udžbenike. No, udžbenici moraju biti kvalitetni. Poenta je što sada imaju loš besplatan udžbenik", rekao je.

Istakao je još jednu važnu stvar pri osiguravanju besplatnih udžbenika.

"Ako se nije bilo u stanju napraviti novi udžbenik, dovoljan broj odštampanih udžbenika je postojao u školskim bibliotekama, kod djece koja su ih već koristila. Zbog toga je trebalo samo dokupiti nedostajuće udžbenike i da se konačno razmišlja o oslobađanju od postojećeg koncepta udžbenika, zastarjelosti, kako napraviti udžbenik koji je namijenjen i koristan djeci - da mogu učiti bez pomoći nastavnika", naveo je Ibrahimović.

Ko i kako se biraju udžbenici

Podsjetio je da udžbenike u Republici Srpskoj bira Zavod za izdavanje udžbenika koji angažuje autore te da u FBiH izbor zavisi od toga da li se radi po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku i nastavnom planu i programu na bosanskom jeziku. Objasnio je kako se biraju udžbenici za nastavni plan i program na hrvatskom jeziku.

"U dijelu FBiH koji radi po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku postoje dvije izdavačke kuće i školama se prepušta da izaberu jednu od njih. To su obično udžbenici nastali u Hrvatskoj, ali za koje su urađena reizdanja tako što je navedeno ime autora iz Bosne i Hercegovine i zvanično su izdati u Bosni i Hercegovini", ukazao je.

Zatim se osvrnuo na izbor udžbenika za nastavni plan i program na bosanskom jeziku.

"Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH je uime koordinacije kantonalnih ministara vodilo taj proces - raspisalo javni poziv, preko javnog poziva biralo recenzente, prikupljalo rukopise, na osnovu recenzija pravilo rang listu, koordinaciji ministara davalo da usvoji izvještaj recenzenata. Taj proces se mijenjao od 2008. do 2012. Prvo su bila tri recenzenta koji na osnovu istog upitnika birali udžbenike za sve predmete. Apsolutno su bila ista pitanja. Recenzenti su na osnovu tih pitanja vršili bodovanje od nula do pet. Kasnije su to zbrajali i na osnovu tih bodova se pravila rang lista", objasnio je.

Također je podsjetio da je kasnije odlučeno da bude pet recenzenata, da se briše najviša i najniža ocjena te da prođu svi udžbenici koji imaju 85 posto recenzentskih bodova. Prema njegovim riječima, to je u praksi značilo da je u sedmom i osmom razredu bilo po sedam ili osam udžbenika biologije, sedam ili osam udžbenika historije, sedam ili osam čitanki.

Istakao je da je dok je Damir Mašić (SDP) bio ministar obrazovanja i nauke FBiH odlučeno da se za deveti razred odobri jedan udžbenik za jedan predmet, ali da je ostao isti proces recenziranja, za koji je ponovio da je u praksi loš.

"Zadržana su ista pitanja za sve nastavne predmete. Recenzenti ocjene daju tek tako, niko ih ne provjerava i niko im ništa ne može, čak i onda kada se dokaže da griješe. Pa su i za deveti razred birali loše udžbenike. Nakon devetog razreda, niti je Federalno ministarstvo raspisalo javni poziv, niti se radilo na izradi novih udžbenika", dodaje.

Ukazao je da su tužili koordinaciju kantonalnih ministara pred sudom u Mostaru, ali da im je tužba odbijena zbog toga što ta koordinacija nije pravno lice. Tužen je i jedan recenzent, ali je tužba, kako je Ibrahimović rekao, propala.