Nema "zime" za vrijedne proizvođače hrane koji svaki pedalj zemlje žele iskoristili za proizvodnju. Proljetna sjetva je u toku, a plastenici u punom pogonu.
Mirzeta Kazagić se proizvodnjom hrane počela baviti prije 15 godina, a u međuvremenu njen sin Mehmed, za razliku od većine mladih ljudi kojima je poljoprivreda potpuno strana, odlučio je nastaviti istim putem.
Počeli sa malim plastenikom
"Moj suprug je prije 15 godina napravio jedan plastenik od 20-tak kvadrata, željela sam da proizvodim za sebe i porodicu da se hranimo zdravo. Vremenom smo kupili plastenik od 100 kvadrata i vidjela sam da mogu proširiti tu proizvodnju, da se može zaraditi finih para, a još se ovako pronađe duhovni mir i odmor", priča Mirzeta Kazagić.
Već naredne godina Kazagići su nabavili još jedan plastenik. Počeli su proizvoditi velike količine sadnog materijala.
"Hvala Bogu narod je prepoznao kvalitet presade i gotovih proizvoda. Mušterije su dolazile iz drugih gradova samo da probaju moje proizvode. Čak se nose i u strane zemlje, sigurno će se prepoznati moji vjerni kupci. Kada mi je suprug obolio, a stariji sin Mehmed već porastao, vidio je kako se mora raditi, a da posla nema u državnim institucijama. Odlučio je da pomogne porodici, jer bi ionako isto to negdje morao zarađivati kod privatnika", priča Mirzeta,
Kaže nam kako je posao krenuo dobro, što je omogućilo Kazagićima da prošire proizvodnju.
Mušterije traže kiwano
"Bilo je sve više mušterija, proširili smo se, kupili još jedan plastenik od 100 kvadrata, a kad su to vidjeli opštinari i kanton odlučili su da nam pomognu i oni pa su nam, kao podsticaj, dali plastenik od 240 kvadtrata. Planiramo se i dalje širiti jer imamo mnogo obradive zemlje. Proizvodimo sve vrste presade koje naše podneblje podržava. Krastavice, paradajz, buranija, paprika, lubenica, dinje, krompir, luk. Prošle godine smo počeli poizvoditi kiwano, povrće i voće u jednom. Imaju okus banana, kivija i dinje. Imali smo veliku potražnju za kiwanom. Inače kod nas uspjeva kivi, malina, grožđe, aronija, ma sve blagodati koje nam Bog daje kroz prirodu", priča Mirzeta.
Na imanju Kazagića proizvode se i sve vrste paradajza.
"Ima dosta mušterije što traže hibridna sjemena jer daju više prinosa, ali ukusnije je domaće. Mi proizvodimo razne vrste krastavica i 12 vrsta paprika, salatu i špinat. Ponosna sam na sina jer iako je mlad jednostavno voli da radi oko poljoprivrede. On ima 23 godine, a imam I mlađeg sina od 19 godine pa kad ima više posla i on nam pomogne. Sve što proizvedemo prodamo, a i prijateljima se pokloni. Što ostane gotovih poizvoda kasnije preradimo u ajvare, pinđure, kiseline, slatke linije, sokove. Idemo i na sajmove po Bosni. Mušterije kasnije zovu da im pošaljemo poštom ili dovezemo zimnice u Sarajevo. Sve što zaradimo, zaradimo za sebe. Evo sad u ovo doba korone, mi moramo raditi da nebi propalo što se do sad proizvelo", kaže Mirzeta.
