Za današnji datum je vezano prvo spominjanje bosanskog imena, to se desilo prije 2.015 godina

Upravo za Batonov ustanak vezano je i prvo spominjanje imena rijeke "Bathinus" za koju je u modernoj nauci gotovo jednoglasno prihvaćeno da se radi o rijeci Bosni. Batonov ustanak je pokrenuo Baton Dezitijatski i otpočeo je najvjerovatnije u današnjoj centralnoj Bosni, a brzo su osim Dezitijata protiv Rimskog carstva se digli i drugi ilirski narodi.

Ustanak je prerastao u veliki problem za Rimsko carstvo i za gašenje su bile potrebne tri godine i ogorčene borbe, a Rim je morao da angažuje vojne snage koje su uključivale prema Svetoniju čak 15 legija i brojne pomoćne trupe.

Jedan od glavnih historijskih izvora za Batonov ustanak je Velej Partekul iza kojeg je ostalo djelo "Rimska historija", gdje se u drugoj knjizi opisuje ustanak koji je započeo u Iliriku. Partekul je i sam bio pripadnik rimske vojske koja je bila angažovana za gašenje ustanka.

Naime, opisujući predaju jednog od dvojice Batona koji su predvodili ustanak (iz djela Diona Kasija saznajemo da se predao Baton Breučki, vođa panonskog naroda Breuka), Paterkul u povlađivanju Tiberiju opisuje da su panonski ratnici kod rijeke Bathinus pred glavnim komandantom na ratištu Ilirika donijeli, položili oružje i prostrli se pred njegovim nogama (...conferentem arma, quibus usa erat, apud flumen nomine Bathinum prosternentemque se universam genibus imperatoris). Na osnovu podataka Antium Calendar-a, dešavanja kod rijeke Bathinus se precizno datiraju na treći august osme godine nove ere.

Dakle kod rijeke Bathinus, Baton Breučki se predao Rimljanima i tako efektivno je ugašen sastanak u Panoniji, a za okončanje ustanka Baton Breučki je od Rimljana nagrađen tako što je dobio upravo nad Breucima. Ipak, u brzoj reakciji Batona Dezitijatski je zarobio Batona Breučkog i organizovao "suđenje" nakon kojeg je Baton Breučki pogubljen. Ipak, ponovni pokušaj podizanja ustanka u Panoniji je brzo ugašen i ustanici su se povukli u planine.

Tekst Veleja Partekula je jedino spominjanje Bathinusa u rimskim pisanim izvorima, ali u epigrafskim natpisima postoji još jedno spominjanje koje se identifikuje sa rijekom Bathinus. U salonitanskom natpisu sa opisom puteva koje je u Iliriku nakon gašenja ustanak izgradio rimski namjesnik Publije Kornelije Dolabela. Jedan od puteva je označen da vodi od Salone u dužini od 158 rimskih milja do rijeke Bathinum (ad Bathinum flumen). Problem za historičare je što su na ovom natpisu od imena rijeke sačuvano tek prva slova tako da je ime zapravo rekonstrukcija.