Prema informacijama kojima raspolaže tuzlanska Fondacija "Istina, pravda, pomirenje", tom prilikom smrtno je stradalo sedam vozača, odnosno Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hasan Gušić, Hazim Grahić i Adil Akeljić. Sudbina Salke Memića je nepoznata, a pored njega traga se i za još tri osobe.
Prema riječima predsjednika Fondacije "Istina, pravda, pomirenje" Sinana Alića, do danas niko nije odgovarao za ovaj napad.
"Ovaj zločin je dokumentovan. Kamere HTV-a i CNN-a su snimle granatiranje konvoja. Zločin se dogodio u zoni odgovornosti koju je tada, kao vojni tužilac HVO-a, pokrivao Marinko Jurčević koji je nakon određenog vremenskog perioda postao glavni tužilac u Tužilaštvu BiH. U ovoj činjenici, mi u Fndaciji odgovorno tvrdimo, krije se odgovor na pitanje zašto ovaj zločin nije procesuiran. Jurčević je čovjek koji sve zna o ovom zločinu, jer je po funkciji i komandnoj odgovornosti bio četvrti čovjek u hijerarhiji HVO-a u to vrijeme", kaže Alić.
Pomenuta činjenica, smatra Alić, objašnjava zašto je predmet "Tuzlanskog konvoja spasa" godinama lutao od Tužilaštva Srednjobosanskog kantona, preko Tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona pa do Tužilaštva BiH.
"Predmet danas sakuplja prašinu u ladicama Tužilaštva Srednjobosanskog kantona, a naša fondacija Jurčevića smatra odgovornim za prikrivanje zločina, jer je on kao glavni tužilac Tužilaštva BiH znao sve", dodaje Alić.
Iz Fondacije "Istina, pravda, pomirenje" kao drugog čovjeka u strukturi HVO-a navode Milivoja Petkovića, koji se u trenutku napada na tuzlanski konvoj zatekao u vozilu UNPROFOR-a.
"Za neke druge zločine Petković je u Hagu nepravosnažno osuđen na 20 godina zatvora i on je adresa koju nadležno tužilaštvo može ispitivati", nastavlja Alić koji smatra da je tuzlanski konvoj bio "klasična pljačka praćena ubistvima".
Prilikom napada, prema podacima ove fondacije, opljačkan je veliki broj kamiona i automobila, zatim dva sanitetska vozila s opremom i lijekovima, velika količina robe široke potrošnje i blizu 500 tona druge robe čija vrijednost nije procijenjena.
Najviše štete prilikom napada, napominje Alić, naneseno je Tuzli, a potom i svim ostalim općinama koje djeluju na području današnjeg Tuzlanskog kantona.
"Činjenica da 23 godine poslije zločin nije procesuiran na način da je bilo ko odgovarao je porazna za pravosuđe naše zemlje, ali i porodice koje su izgubile nekoga u tom konvoju. Mi sada jedino možemo da 'pritišćemo' tužilaštva, a što s vremena na vrijeme i radimo, međutim, odgovor je uvijek isti: 'Nije sad kod mene, nego sam predmet vratio onom drugom'. Ta neozbiljna igra tužilaštva u BiH, kada je u pitanju bilo koji ratni zločin, govori da se u ovoj državi više pažnje poklanja zločincima nego žrtvama, što je tragično", kaže na kraju Alić.
