Harvardski profesor Steven Pinker tvrdi: Čovječanstvo je u mnogo boljem stanju nego što se to misli

"Očekivani životni vijek pri rođenju je najduži nego ikada. Tokom većeg dijela ljudske historije, očekivani životni vijek pri rođenju je bio 30 godina. Sada je u cijelom svijetu 70 godina, a u razvijenim državama i duži. Više smo i imućni. Udio stanovništva u ekstremnom siromaštvu je najmanji ikada. No, taj udio je nešto veći nego ranije", tvrdi.

Prema riječima Pinkera, sigurniji smo - stopa ubistava se decenijama smanjuje. Nadalje, kako je ukazao, koliko je ko sretan se razlikuje od država do države, ali, globalno, sretniji smo nego ikada prije.

Svijet prolazi kroz enormne izazove - od rastućih konflikata i konkurencije do klimatskih promjena i prisilnog raseljavanja. No, Pinker smatra da je procvat ljudske civilizacije nepobitan. Taj procvat nije jednak u cijelom svijetu i nije uvijek linearan.

"Naravno, u posljednje tri godine krenuli smo u pogrešnom pravcu zbog invazije ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu te ratova u Etiopiji, Sudanu i Pojasu Gaze. Time smo poništili napredak koji smo ostvarili u posljednjih 30 godina. Sada smo na nivou na kojem smo bili početkom 1990-ih, što je opet bolje nego od nivoa iz 1960-ih, 1970-ih i 1980-ih, a da ne govorimo o dva svjetska rata", naveo je harvardski profesor.

Međutim, kako je ocijenio, svijet nije na najdemokratskijoj tački historije, već da je to bio prije 20 godina.

"Svijet je izgubio određeni demokratski progres, ali smo mnogo demokratskiji nego što smo bili 1990-ih, 1980-ih i 1970-ih. Najblaže rečeno, problemi su fantastični i postoji ogromna patnja, ali nekada je bilo gore", dodaje.

Mišljenja je da nije uvijek onako kako to prikazuju mediji, instant izvještavajući o tragedijama i zvjerstvima širom svijeta. Među onima je koji su pri stavu da nije vijest ono što je pozitivno.

"Ako je novinarstvo vođeno događajima, ono će sigurno biti sistemski negativnije od stanja u svijetu jer mnogo je vjerovatnije da će sve ono što se iznenada dogodi biti loše, a ne dobro. Potrebno je vrijeme da se nešto dobro napravi, a da se nešto uništi potrebna je sekunda. Sve što je potrebno jeste jedna pucnjava ili terorista, pa da se prenese loša vijest. Ako je država manje-više uspješna u suzbijanju kriminala, to što nije bilo pucnjave nije vijest, tako da nikad i niste čuli da je bila pucnjava", istakao je.

Za Pinkera je ključno to da se ostvari napredak u demokratiji jer sloboda ljude čini sretnijima. Osim toga, demokratija znači kvalitetniji život, bolje obrazovanje i veću jednakost.

"Ljudi zaboravljaju da smo, primjera radi, 1970-ih u svijetu imali samo 33 demokratske države. Pola Evrope je bilo iza željezne zavjese, vođene totalitarnim komunističkim diktaturama. Pola latinske Amerike je bilo pod kontrolom vojne diktature. Španija i Portugal su bili pod kontrolom kvazifašističke vojne diktature. Sada su svi oni demokratije", naglasio je.

Također je među onima koji vjeruju u stabilizacijske efekte trgovine.

"Trgovina je pacifizirajuća sila. Ideja je da je manje izgledno da će država napasti jedna drugu ako trguju jer ne želite ubiti svog kupca. Osim toga, ako je jeftinije nešto kupiti, a ne ukrasti, onda ćete to i kupiti", izjavio je.

Za harvardskog profesora je vitalno to da se progres očuva. Upozorio je na štetne posljedice onoga što je ljudima lako dostupno, kao što je jutarnje čitanje vijesti.

"Dobro je znati o stvarima koje su pogrešne, koje su prijetnja, a neke od njih su stvarna prijetnja, poput klimatskih promjena ili opasnosti od nuklearnog rat. No, ako je svijest ljudi jednostavno horor show svega onoga što ide po zlu i ako su uvjereni da je prirodno da su svi jednaki, bogati, zdravi i sigurni te da je svako odstupanje od toga zločin za kojeg moramo tražiti počinitelja, umjesto da prisjetimo da smo se u prošlosti morali boriti za to", naglasio je.

Pinker je mišljenja da bismo cijenili napredak kada bismo bili svjesni da je prije bilo nužno boriti se za ono što se danas skoro pa podrazumijeva. Osim toga, kako je naveo, pogubna može biti sklonost ka fatalizmu ili cinizmu ili samoj želji za urušavanjem institucija jer mislimo da su institucije uradile nešto loše, objavili su iz Svjetskog ekonomskog foruma (WEF).