Historija urušene zgrade na Marijin Dvoru: Od prve rasvjete preko Valtera do borbi za spas grada 1992.
Svega mjesec dana kasnije 1. maja 1895. godine Sarajevom je prošao i prvi električni tramvaj, a struju je obezbjeđivala upravo Električna centrala na Hisetima.
Centrala je funkcionisala i nakon Prvog svjetskog rata a na samom koncu Drugog svjetskog rata, noć pred oslobođenje Sarajeva bila je poprište posljednje bitke između Nijemaca i Partizana predvođenim Valterom Perićem.
Njemačke snage su planirale pri povlačenju centralu dignuti u zrak, no zapovjed Valtera je bila da "Sarajevo slobodu mora dočekati osvijetljeno", koji je i poginuo u borbama za spas centrale. Nakon rata uz centralu je podignut i spomenik Valteru a gradsko električno preduzeće je dobilo ime Valter Perić.
Krajem 1950-ih godina električna centrala prestaje sa radom te postaje skladište Elektrodistribucije, a već 1960-ih godina dolazi u posjed firme IRIS, koja se bavila razvojem informatičke tehnologije.
Početkom agresije, odnosno 2. maja 1992. godine kada su snage JNA pokušale zauzeti Predsjedništvo BiH, borbe su vođene i na prostoru nekadašnje električne centrale. U granatiranju grada centrala je teško oštećena, a zbog nebrige vlasti nakon rata je dodatno oronula i došla u stanje u kakvom je sada.
Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (Sl. Glasnik BiH 44/15), zgrada električne centrale proglašena je nacionalnim spomenikom 2015. godine i kao takva stavljena je u nadležnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, na zaštitu i očuvanje.
Predmetnom odlukom i izmjenom iste (Sl. Glasnik BiH 52/20), propisano je da je Vlada Federacije BiH dužna osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju ovog nacionalnog spomenika.
Ideja gradskih vlasti nakon rata je bila da se prostor centrale pretvori u Tehnički muzej, gdje su se trebale nalaziti zbirke o temama, elektroenergetike, saobraćaja, tramvaja kao i željeznice.