Kako je propala "savršena diktatura": Priča o revoluciji koja je promijenila historiju arapskog svijeta

Ali, ispod površine autoritarne vlasti, među mladim generacijama i u digitalnom prostoru počeli su se formirati temelji otpora.

Digitalna revolucija: Prostor slobode u virtualnom svijetu

Do 2008. godine Tunis je imao dva miliona korisnika interneta, što je činilo gotovo 20% ukupne populacije. Internet je postao novi front otpora režimu, omogućivši mladim ljudima pristup informacijama i prostor za slobodnu komunikaciju. Iako je Ben Alijeva vlast nastojala kontrolirati digitalni prostor, koristeći cenzuru i nadzor, mladi su pronašli načine da zaobiđu te prepreke. Proxy serveri i VPN-ovi omogućili su im pristup blokiranim web stranicama i platformama.

Facebook, tada relativno nova platforma, postao je ključni alat za dijeljenje vijesti, organizaciju protesta i povezivanje građana. Između 2008. i 2010. godine broj korisnika Facebooka u Tunisu porastao je sa 28.000 na gotovo dva miliona. Po prvi put, građani su imali prostor gdje su mogli slobodno raspravljati o politici, razotkrivati nepravde i organizirati otpor.

Digitalna revolucija promijenila je pravila igre. Dok su raniji protesti bili brzo ugušeni jer su ostajali izolirani, sada su mobilni telefoni i društvene mreže omogućili snimanje, dijeljenje i širenje informacija u stvarnom vremenu. Ovo je bio uvod u ono što će uskoro postati nezaustavljiv val otpora.

WikiLeaks: Razotkrivanje nečuvene korupcije

Krajem 2010. godine, WikiLeaks je objavio niz diplomatskih depeša koje su razotkrile razmjere korupcije Ben Alijevog režima. Dokumenti su pokazali da je porodica Ben Alija kontrolirala čak 50% tuniske ekonomije. U zemlji gdje je stopa nezaposlenosti dostizala 14%, ovi podaci dodatno su pojačali bijes naroda.

Posebno šokantni bili su detalji o prvoj dami Tunisa, Leili Trabelsi. Dokumenti su pokazali da je koristila državni avion za privatne šoping ture u Parizu, nezakonito preuzimala privatne škole za potrebe svoje porodice i sticala nekretnine kroz koruptivne poslove. Ovi luksuzi bili su oštar kontrast stvarnosti većine građana, koji su se borili za osnovne životne potrebe.

Objave WikiLeaksa pokazale su građanima ono što su već znali – da je država postojala prvenstveno kao alat za bogaćenje male elite na čelu s Ben Alijem. No, sada su te informacije bile neosporive, crno na bijelo.

Mohamed Bouazizi: Iskra koja je zapalila revoluciju

Prava prekretnica dogodila se 17. decembra 2010. godine. Mohamed Bouazizi, mladi prodavač voća iz grada Sidi Bouzida, zapalio je sebe nakon što su mu lokalni zvaničnici oduzeli kolica, jedini izvor prihoda. Njegov čin bio je očajnički protest protiv siromaštva, korupcije i nepravde s kojom su se svakodnevno suočavali milioni mladih u Tunisu.

Bouazizijeva smrt postala je simbol otpora. Protesti su prvo izbili u njegovom rodnom gradu, ali su se brzo proširili na ostatak zemlje. Za razliku od ranijih pokušaja organiziranja otpora, ovoga puta su mobilni telefoni i društvene mreže omogućili da svijet vidi što se događa. Snimci protesta, sukoba s policijom i građanskog otpora brzo su se proširili na Facebooku, osiguravajući da režim više ne može sakriti stvarnost.

Do januara 2011. godine protesti su paralizirali cijeli Tunis. Suočen s masovnim otporom i pritiskom međunarodne zajednice, Ben Ali je 14. januara pobjegao u Saudijsku Arabiju, označivši kraj svoje 23-godišnje vladavine.

Arapsko proljeće: Revolucija koja je promijenila svijet

Pad Ben Alijevog režima nije samo promijenio Tunis, već je inspirirao cijeli arapski svijet. Revolucije su ubrzo izbile u Egiptu, Libiji, Siriji, Jemenu i drugim državama. Dok su mnoge od tih zemalja završile u haosu, Tunis je ostao jedina zemlja Arapskog proljeća koja je ostvarila uspješnu demokratsku tranziciju.

Godine 2015., Tuniski nacionalni dijalog, tijelo koje je okupljalo političke i civilne aktere, osvojilo je Nobelovu nagradu za mir za doprinos izgradnji pluralističke demokratije.