Kako je Venecuela od najbogatije južnoameričke zemlje došla do ekonomskog kolapsa i krađa na izborima
Maduro je od 2013. godine na vlasti u Venecueli kao nasljednik Huge Chaveza, koji je vladao ovom južnoameričkom državom od 1999. godine do svoje smrti.
Iako su obojica bili izabrani na izborima, politika koju su implementirali sugerisala je da žele vladati kao suvereni vladari, i u tome su uspjeli. Chavez i Maduro nisu ispuštali poluge vlasti, dok su njihove partije, a kasnije i ujedinjena stranka, kontrolisale svaki dio venecuelanske politike.
Podrške ljudi nije nedostajalo, a razlog za to je nevjerovatno bogatstvo koje je Venecuela imala kroz nalazišta nafte. I danas Venecuelanci plaćaju treću najmanju cijenu po litri benzina od 0.035 američkih dolara. Ispred Venecuele su samo Libija i Iran, čiji građani plaćaju manje po litru.
Vrhunac ekonomske moći Venecuela, to jeste pod ova dva lidera, je imala sredinom 2000-ih godina, zbog globalno visokih cijena nafte. Chavez i njegova administracija su tada obilato koristili novac od nafte da pojačaju socijalne programe, koji drugačije ne bi bili mogući. Ipak, ovdje vrijedi istaći da je 1980-ih godina, Venecuela bila daleko najbogatija zemlja u Južnoj Americi.
Međutim, problemi nisu počeli s Madurom, jer je već 2010. godine, tri godine prije nego što je Chavez preminuo, dugogodišnji lider Venecuele je govorio o "ekonomskom ratu" protiv ove države zbog masovnih nedostataka hrane i drugih potrepština.
Tri godine kasnije, Maduro preuzima vlast i nastavlja s istim socijalnim programima koji su sada već ozbiljno ugrozili ekonomski status Venecuele. Chavez prije i Maduro poslije su, zbog veza s totalitarnim režimima poput iranskog ili ruskog, postajali sve nepoželjniji partneri, što je urušavalo ekonomiju zemlje koju su vodili.
Problemi koje su dijelili Maduro i Chavez, odnosno njihove politike prema ekonomiji, su mnogobrojni, ali najveći je definitivno bio uvođenje rigoroznih kontrola cijena. U nadi da će osvojiti koji glas više, oni su postavljali cijene za hranu i efektivno zabranili uvoz namirnica iz drugih zemalja.
Dok je bilo novca za subvencije od prodaje nafte, sistem je kako-tako funkcionisao, ali čim su globalne cijene pale, došlo je do ogromnih nestašica. Naravno, Chavez i Maduro su za sve krivili SAD i Zapadne zemlje, dok su građani Venecuele imali ogromne probleme s nabavkom hrane.
Da stvar bude gora, Venecuela nije imala mogućnost da dio novca od nafte ostavlja u budžetu zbog ogromnih socijalnih programa koji su koštali nevjerovatne količine novca, a bez kojih socijalisti nisu mogli računati na zagarantovanu pobjedu na izborima.
Where a cup of coffee costs a stack of banknotes. Venezuela's cash crisis might shock you. pic.twitter.com/sGr2GblE2d
— BBC News (World) (@BBCWorld) March 3, 2018
Dok je Chavez koliko-toliko održavao kontrolu nad situacijom, pod Madurom je situacija eskalirala. Već 2014. godine je Venecuela ušla u recesiju, dok je 2016. godine inflacija u državi dostigla pomalo nevjerovatnih 800 posto.
Prema podacima svjetskih agencija, imajući u vidu da Venecuela ove podatke ne objavljuje od 2015. godine službeno, više od 94 posto osoba u Venecueli živi u siromaštvu, a čak 76 posto osoba živi u "ekstremnom siromaštvu." Čak osam miliona Venecuelanaca nema dovoljno hrane, prema podacima iz 2019. godine.
In Venezuela the average person had lost 11kg (24lb) from hunger by early 2018 https://t.co/GQJ3AiN9kH
— The Economist (@TheEconomist) September 7, 2019
Međutim, kada je službena izborna komisija objavila rezultate, Maduro je pobijedio s 51 posto podrške, što je odmah opozicija označila kao krađu. Njihovi posmatrači, koji su u strahu od krađe kopirali zvanične podatke prikupljene tokom dana izbora, kažu da je kandidat Edmundo González osvojio više od 60 posto glasova, čak i blizu 70 posto.
Iza opozicije su stale brojne zemlje Južne i Centralne Amerike, SAD, EU i druge zapadne države, dok su Madura podržali socijalistički lideri u regionu, Iran i Rusija. Upravo zbog toga, Maduro je bilo kakvu priču o krađi izbora nazvao "zapadnom propagandom", a u pokušaju da skrene pažnju s izbora, pokrenuo je jednu vrstu "svađe" s Elonom Muskom, vlasnikom SpaceX-a, Tesle i društvene mreže X, gdje je opozicija imala priliku da prenese svoju poruku o ukradenim izborima u svijet.
I would really appreciate it if you guys could repost this and bring attention to the protest happening in venezuela due to the fraud in the presidential elections there’s already 6 dead victims and 200 injured we deserve freedom. all eyes on VENEZUELA 🇻🇪🇻🇪🇻🇪 pic.twitter.com/YqPCF4EjnJ
— coco (@tomblythshorse) July 30, 2024
Tako će sve institucije, od vojske do sudova, stati iza Madura i njegovih tvrdnji o fer i poštenim izborima. Opozicija ima podršku svijeta, ali to im u ovom slučaju ništa ne znači.
Nažalost, najveći gubitnici su stanovnici Venecuele koji, za razliku od više miliona svojih sugrađana koji su izbjegli, moraju živjeti u zemlji koja im ne daje priliku za normalan život. Maduro će ostati na vlasti, a s njim vjerovatno i ekonomske politike koje su nekada najbogatiju južnoameričku državu pretvorile u primjer kako ne treba voditi državu s ogromnim bogatstvom.
