Bivša kancelarka vrlo rijetko je govorila o vizijama i vizionarskim planovima, češće je sagledavala probleme i pokušavala dokučiti kako ih u najkraćem vremenu i s najmanje problema riješiti. U vrijeme populista i demagoga, uvijek je stajala na zemlji.
Posebno se to manifestiralo na početku pandemije koronavirusa. Dok je Kina krila podatke, Trump i Johnson ignorirali opasnost koja dolazi, Merkel je jasno i bez ustezanja problemu pristupala s naučne tačke.
"Virusom bi se moglo zaraziti između 60 i 70 posto ljudi u Njemačkoj", kazala je još 10. marta 2020. godine, što je u to vrijeme bila posve avangardna izjava.
Njemački politički analitičari često su navodili da takav pristup treba zahvaliti svom sjevernjačkom temperamentu i činjenici da kao fizičarka problemima pristupa trezveno i pragmatično. Kritičari su to koristili da je optuže kako je u ovih 16 godina više reagirala nego što je vladala.
Njeno prisustvo u regionu bilo je primjetno. Neki su joj zamjerali naklonost režimu Aleksandra Vučića, drugi pak površnost u donošenju odluka vezanih za Balkan.
"Merkel na Balkanu zastupa politiku koja postavlja interese nemačke ekonomije i stabilnosti iznad demokratije", najčešća je bila ocjena njenih odluka. To se uvijek garniralo primjerima kako se s popuštanjem odnosi prema mađarskom "grešniku" Viktoru Orbanu ili moskovskom apsolutisti Vladimiru Putinu.
Merkel će nedostajati i Njemačkoj i svijetu, bez obzira na novog kancelara ili evropske lidere koji nastoje popuniti prostor koji je ostao nakon njenog odlaska. U moru populista, nedostajat će ta doza pragmatizma i realnosti.
