Profesor na MIT-ju Daron Acemoglu: Da li će vještačka inteligencija komunizam učiniti funkcionalnim?
(Ekonomista) Friedrich von Hayek je najpoznatiji po utjecajnoj polemici iz 1944. "Put u kmetstvo". No, njegov najpoznatiji rad u ekonomiji je "Upotreba znanja u društvu", prilično kratak tekst o tome kako društvo stiče i koristi raspršene informacije o ekonomskim osnovama kao što su preferencije, prioriteti i produktivnost.
Tekst predstavlja snažnu kritiku centralnog planiranja (svojstvenog socijalizmu i komunizmu), tvrdeći da nijedna centralizirana vlast ne može odgovarajuće prikupiti i obraditi "raspršene dijelove nepotpunog i često kontradiktornog znanja kojeg imaju odvojeni pojednici".
Bez poznavanja preferencija svakog pojedinca, među milionima proizvoda, a kamoli njihovih ideja o tome gdje svoje talente iskoristiti na najproduktivniji i najkreativniji način, centralni planeri će sigurno biti neuspješni.
Nasuprot tome, tržišna ekonomija može učinkovito obraditi i agregirati takve informacije. Cijene su odraz prioriteta i preferencija na tržištu. Kada je kalaja manje na tržištu, njegova cijena raste, a Hayek objašnjava, sve što "korisnici kalaja trebaju znati jeste da je profitabilniji i da ga moraju štediti".
Ovdje se ne radi samo o obradi postojećih podataka. Tržišni sistem, tvrdi Hayek, također je bolji u otkrivanju ili čak proizvodnji novih, relevantnih tržnišnih naznaka. "Podaci" od kojih započinje ekonomska kalkulacija nikada se za cijelo društvo ne daju jednom umu, koji bi mogao funkcionirati bez implikacija, i nikada se ne mogu dati tek tako.
Hayek je poznat po tome što je ponudio kritiku centralnog planiranja, a ta je kritika zasnovana na znanju (ili "izračunu"). Njegovu kritiku je najbolje shvatiti kao poziv na širenje decentralizacije.
"Ako se možemo složiti da je ekonomski problem društva uglavnom problem brzog prilagođavanja promjenama, konačne odluke moraju biti prepuštene onima koji su upoznati s tim okolnostima. To moramo riješiti nekim oblikom decentralizacije", zaključuje Hayek, a to su tržišna ekonomija te odnos ponude i potražnje kao izraz cijene.
Hayekovi argumenti su decenijama bili osnov za odbacivanje svih vrsta regulacije ekonomije. Ako bilo koja regulacija ekonomske aktivnosti (kao što su mjere kojima se regulira proizvodnja novih proizvoda) ili cijena (kao što su ograničenja ili kontrole) ometa funkcionisanje sistema cijena, one će biti smetnja decentralizovanom procesu prilagođavanja svijetu koji se stalno mijenja.
Međutim, vještačka inteligencija, posebno njeni generativni modeli kojima se kodira, obrađuje i koristi ogroman broj podataka, predstavljaju izazove za Hayekov argument.
Prvo, imaju u vidu sposobnost vještačke inteligencije da memoriše, organizira i interpretira veliki broj podataka, nameće se pitanje da li se centralno planiranje može učiniti učinkovitijim od tržišnog sistema. To je nada koja stoji iza "socijalizma s vještačkom inteligencijom" (ili "potpuno automatizovanog luksuznog komunizma").
Vještačka inteligencija će centralnim planerima dati sredstva da odrede optimalnu i (navodno) dobronamjernu ekonomsku alokaciju.
No, dok je socijalizam s vještačkom inteligencijom zanimljiv misaoni eksperiment, on je samo površna kritika Hayeka. Čak i kada bi vještačka inteligencija mogla da uradi proračune i prikupi podatke, što tržišna ekonomija već čini, koncentracija moći u rukama centralne vlasti bila bi glavni razlog za zabrinutost.
Glad koja je 1930-ih godina ubila pet miliona Ukrajinaca nije posljedica Staljinovog pogrešnog izračuna pri alokaciji. Naprotiv, imao je dovoljno informacija i iskoristio ih je da izvuče što više žita iz regiona (zbog većih političkih razloga i eventualno želje da opustoši Ukrajinu).
Štaviše, Hayekova kritika centralnog planiranja ide dalje od pogrešnih izračuna. Kao što smo vidjeli, prvenstveno je usmjerena na prilagođavanje promjenama te naglašava potrebu za informacijama.
"Vrsta znanja kojom sam se bavio je znanje koje po svojoj prirodi ne može ući u statistiku", piše Hayek.
Implikacija je da se čak ni svemoćni model velikog jezika vještačke inteligencije LLM ne može nositi s pravom prirodom raspršenih informacija. No, vještačka inteligencija predstavlja drugi, dublji izazov za Hayekove argumente.
U vremenu generativnih alata vještačke inteligencije, poput ChatGPT-4, da li uopće pretpostaviti da će tržište olakšati decentralizovano upravljanje informacijama?
Razvoj tehnologije predvode Alphabet (Google) i Microsoft, dvije velike korporacije koje se uveliko bave centralizacijom informacija. Lako je zamisliti scenarij da veliki dio čovječanstva informacije dobija iz istog modela vještačke inteligencije. Naravno, kontrolu informacija koju imaju Google ili Microsoft nije poput one koju ima Komunistička partija Kine.
Međutim, kao što Simon Johnson i ja tvrdimo u našoj novoj knjizi "Moć i napredak: naša hiljadugodišnja borba oko tehnologije i prosperiteta, oblici centralizacije donose bezbroj ekonomskih i političkih troškova, što u konačnici ovisi o tome ko ima kontrolu.
U Sjedinjenim Američkim Državama troškovi podrazumijevaju rastuću monopolizaciju tehnološkog sektora, jer kontrolom podataka se stvaraju prepreke za razvoj poslovnih modela zasnovanih na stalnom angažmanu na internetu i individualiziranim internetskim reklamama. To stvara nezadovoljstvo i šteti demokratiji.
Zbog toga je decentralizacija i dalje poželjna, ali da bismo je održali u vremenu vještačke inteligencije, potrebno je da Hayekov argument okrenemo naglavačke - prihvatanjem regulative, umjesto samo da se fokusiramo na njene potencijalne troškove.
Acemogluov tekst, napisan na engleskom jeziku, dostupan je na ovom linku.
