Nekima omiljeno jelo
48

Turska i Njemačka imaju novi problem oko kojeg se ne slažu: Za sve su krivi doner i zahtjevi Ankare

S. Š.
Foto: Shutterstock/Klix.ba
Foto: Shutterstock/Klix.ba
Njemačka i Turska došle su u "sukob" oko donera, a Berlin negoduje pokušaj Ankare da, nekima omiljena ulična hrana, dobije isti status zaštićene hrane u EU kao španjolska šunka Serrano i napuljska pizza.

Borba za hranu počela je u aprilu kada je Turska podnijela zahtjev za registraciju naziva doner kao svog "zagarantovanog tradicionalnog specijaliteta" širom Evrope, što znači da bi doner mogli praviti samo oni koji su u skladu s određenim proizvodnim metodama i specifikacijama za meso u njemu.

Njemačka tvrdi da bi to stvorilo velike birokratske prepreke i podiglo cijenu ove veoma popularne hrane.

Ako aplikacija Ankare bude uspješna, kao doner bi se mogle prodavati samo goveđe i jagnjeće meso "horizontalno isječene na kotlete debljine 3-5 mm". Pileći kotleti bi mogli biti deblji u varijetetu peradi, dok bi mljeveno meso bilo potpuno zabranjeno.

Starost životinja porijekla i nož za rezanje također bi morali zadovoljiti posebne specifikacije, kao i začini za mariniranje mesa, navodi se u prijavi koju je sponzorirala Međunarodna federacija doner u Istanbulu, a koja tvrdi da je jelo sastavni dio turskog "kulinarskog nasljeđa".

Ulozi su visoki, a prodaja kebaba u Njemačkoj iznosi oko sedam milijardi eura godišnje. Procjenjuje se da svaki treći Nijemac pojede barem jedan doner mjesečno, ali to postaje sve teže za njihov novčanik, piše Guardian.

Stranka krajnje ljevice Die Linke, koja je pozvala parlament da uvede gornju granicu cijena Dönerpreisbremse ili donera, kaže da su cijene kebaba u nekim njemačkim gradovima porasle na deset eura, u odnosu na četiri eura prije samo dvije godine.

"Ako Turska bude uspješna u pokušaju registracije, nova pravila bi imala katastrofalne posljedice za gastronomske kompanije, kao i za potrošače", rekla je Ingrid Hartges, čelnica njemačkog udruženja hotela i restorana, za lokalne medije.

Dvije zemlje sada imaju šest mjeseci da pronađu kompromis, inače će Evropska komisija morati da odluči o sporu. Iako Turska ne pripada Evropskoj uniji, treće zemlje mogu registrovati proizvode za zaštitu u bloku.