Restorani, klubovi, prodavnice, škole i teretane su zatvorene, dok je građanima naređeno ili savjetovano da ostanu kući kako bi se spriječilo širenje koronavirusa.
Istraživači su na dobrom putu da pronađu vakcinu i tretman za koronavirus, ali čak i u najboljem scenariju ona tek za godinu može biti spremna za korištenje. Do tada, strogo pridržavanje pravila, među kojima je distanciranje od drugih vjerovatno trenutno najbolja mjera zaštite kako bi se osiguralo da ljudi ostanu zdravi i kako bi se prekinuo lanac prenošenja zaraze, daje ljudima više šansi da se izbore s ovom pandemijom.
Kako karantin funkcioniše i zašto je važno da čak i mlađi i zdravi ljudi, koji imaju manje šanse da ozbiljno obole, trebaju ostati kućama što je duže moguće? Cilj je da se smanji broj ljudi koji su zaraženi koronavirusom, odnosno da jedna zaražena osoba u prosjeku zarazi manje od jedne osobe.
Postoje dvije opcije kojima se ovo može postići, kaže novo istraživanje Imperial Collega iz Londona.
Prva je ublažavanje, odnosno usporavanje, ali ne i potpuno zaustavljanje širenja epidemije. Tim se smanjuje broj onih koji trebaju hitnu medicinsku pomoć, ali se istovremeno štite oni koji mogu imati ozbiljnih zdravstvenih problema. To se postiže tako što se izoluju sumnjivi slučajevi i njihova domaćinstva, kao i distanciranjem od starijih osoba koje spadaju u najrizičniju grupu.
Druga opcija je potpuno suzbijanje, odnosno smanjenje broja slučajeva na izuzetno nizak nivo distanciranjem čitavog stanovništva, tako što se na neodređeno vrijeme zatvore i škole i univerziteti, a ljudima naloži da ostanu u kući. Istraživači kažu da bi bez ikakvih mjera distanciranja vrhunac smrtnih slučajeva u Velikoj Britaniji bio nakon tri mjeseca. Uz ovakav scenarij, prema tvrdnjama istraživača, 81 posto populacije Velike Britanije i SAD-a bi bilo inficirano, dok bi od posljedica virusa u Velikoj Britaniji preminulo 510.000, a u SAD-u 2,2 miliona ljudi.
Suprotno tome, izoliranje potvrđenih i sumnjivih slučajeva, kao i socijalno distanciranje starijih i ranjivih osoba smanjilo bi potrebu za medicinskom pomoći za dvije trećine i prepolovilo broj smrtnih slučajeva. Kako bi se broj ljudi koje jedna osoba zarazi smanjio u prosjeku na manje od jedan slučaj, prema mišljenju istraživača potrebna je kombinacija kućne izolacije sumnjivih slučajeva, socijalnog distanciranja čitave populacije, karantina i zatvaranja škola i univerziteta.
Broj novozaraženih počeo bi padati nakon samo tri sedmice od uvođenja ovih mjera, smatraju oni. Kineska vlada je 23. januara 2020. godine zatvorila provinciju Hubei, uključujući i grad Wuhan od 11 miliona stanovnika u kojem je počelo širenje epidemije.
Zaustavili su gradski prijevoz i zabranili ljudima da idu na posao. Škole su zatvorene, a radile su samo prodavnice s prehrambenim proizvodima i apoteke. U nekim dijelovima ljudima je bio ograničen i odlazak u markete.
Mjere su bile učinkovite, broj novozaraženih je počeo padati, a 19. marta je Kina saopćila kako nema novih potvrđenih slučajeva zaraze u provinciji Hubei. Italija i Španija poduzele su slične mjere od 9. marta, odnosno 15. marta. U dijelovima Italije koji su ranije počeli ove mjere vidi se opadanje broja slučajeva novozaraženih koronavirusom. Gradić Lodi je takav primjer. U tom gradu karantin je uveden 23. februara, dok je Bergamo karantin uveo tek osmog marta. U Lodiju nema novih slučajeva novozaraženih.
Novi skandal u Trumpovom taboru: Njegov izbor za ministra odbrane uzvikivao "Pobijte sve muslimane"
