Upoznajte dr. Hećima i gospodina Spužvu: Učitelj Sabit Agić u radu s učenicima koristi lutke
Učitelj Sabit Agić gostovao je danas u sarajevskom Mediacentru na predstavljanju novog broja Magazina za pravednije školovanje Školegijum. Ovaj magazin ga je predstavio na naslovnoj strani, napravivši reportažu o njemu kao primjeru pozitivne prakse u nastavi.
Sabit Agić je na ideju za korištenje lutki u nastavi došao nakon uvođenja sistema devetogodišnjeg osnovnog školovanja.
"Djeca godinu dana ranije polaze u školu, oduzima im se godina djetinjstva i imaju jednu godinu manje za igru, a igra je jedan od temelja učenja", kaže Agić koji lutke koristi u gotovo svim nastavnim predmetima, a osnovao je i lutkarsku sekciju za djecu gdje rade na interaktivnim lutkarskim predstavama.
Dr. Hećim čuva zdravlje djece i pazi na pravilno sjedenje
Lutke u nastavi je počeo koristiti kako bi održao pažnju djece koja je posebno u prvim razredima vrlo kratkotrajna. Na ovaj način djeca učestvuju u nastavi, fokusiraju se na lutku i komuniciraju s njom, postavljaju pitanja i daju svoje komentare. Agić ističe kako voli da uposli učenike i da im zadatak da proizvedu neku vlastitu ideju.
Tako npr. lutak dr. Hećim, kojeg učenici obožavaju, čuva zdravlje djece i često dođe u učionice da provjeri na koji način djeca sjede. U Agićevoj predstavi "Lutke nam pričaju" jedna od tema je bila i ona o štetnim posljedicama nepravilnog i dugotrajnog sjedenja, gdje je dr. Hećim s djecom računao koliko sati u toku dana provedu sjedeći.
"Govoriti djeci o štetnostima sjedenja je za njih zamorno, a i za predavača manje uspješno, što je pokazalo moje stvarno iskustvo s lutkama i bez njih. Sada kada se dr. Hećim pojavi u učionici i pogleda učenike kako sjede, među njima nastane komešanje i svi se usprave", priča Agić i dodaje kako mu je upravo to bio jedan od osnovnih ciljeva - da djecu kroz humor uči važnim stvarima.
Nedostaje nam vedrine i zdravog humora
Agić lutke pravi sam, a na početku je to bila neka vrsta hobija i dodatno sredstvo u nastavi. Sada je, kako kaže, inficiran lutkarstvom i otvorilo mu se malo more mogućnosti koje još uvijek istražuje i uvijek se prijatno iznenadi reakcijom i odgovorom djece.
Ovaj učitelj ističe kako se na izradu lutki ne mora trošiti mnogo vremena kako bi one izgledale komplicirano ili profesionalno, te kako i obična spužva može biti lutka; tu je, primjerice, i Gospodin Spužva koji ne priča mnogo i čiji je zadatak da kaže da li je zadatak na tabli tačno riješen ili ne.
"U današnje vrijeme je teško nači entuzijazam za nešto što ne donosi neku dobit, zato mi je drago da su reakcije roditelja pozitivne i da im se sviđa način na koji radim s njihovom djecom. Nedostaje nam zdravog humora, a kada se učenju pristupi sa malo vedrijim raspoloženjem, mislim da su i rezultat i ono što se nauči puno kvalitetnije", poručuje Agić.
