Kako je prije 75 godina rođen Abarth i kako su nastajali vatreni automobili pod znakom Škorpije
Carlo Abarth se može smatrati pionirom u tuning industriji. Rođen je u Beču 1908. godine, a kako to obično biva, morao je prijevremeno da završi uspješnu karijeru vozača motocikala nakon dvije nesreće, a zatim je počeo da dizajnira mašine za prikolice.
Nakon Drugog svjetskog rata, Austrijanac je emigrirao u Italiju, promijenio ime i izgradio trkački tim unutar torinskog proizvođača trkaćih automobila Cisitalia. S biznismenom Armandom Scagliarinijem 1949. godine konačno je osnovao kompaniju koja nosi njegovo ime. Iza naziva Abarth & C. stajala je proizvodnja vozila i tehničkih komponenti za sportsku i trkačku upotrebu, razvoj opreme za serijska vozila i prodaju trkačkog goriva.
Već 8. maja 1949. Guido Scagliarini, sin Abarthovog poslovnog partnera, ostvario je prvu pobjedu za Squadra Corse Carlo Abarth. Velika imena su također vozila za Abarth. Piero Taruffi osvojio je italijansko prvenstvo Formule 2 za mladi tim na kraju sezone. Tazio Nuvolari proslavio je posljednju pobjedu u karijeri na Abarthu 204 A u usponu na Monte Pellegrino 1950. godine.
Ali Abarth je znao da vođenje vlastitog trkačkog tima neće biti isplativo na duge staze. Zatim je razvio prvi sportski auspuh za Fiat Topolino. Slijedili su sistemi za ostale modele Fiata, za Alfa Romeo i Maserati, Vespa skutere i niz drugih marki. Kompanija je takođe neko vrijeme opremala sve Ferrarijeve trkačke automobile.
Kako bi svoje proizvode učinili odmah prepoznatljivim, Abarth je dizajnirao posebnu prepoznatljivu karakteristiku: mat crne prigušivače s hromiranim ispušnim cijevima. Logotip škorpiona takođe krasi izduvne sisteme. Bili su popularni ne samo zbog povećane snage motora, već prije svega zbog snažnog zvuka koji je automobil opremljen Abarthom učinio akustički jedinstvenim.
Prvi sopstveni auto
Dok je proizvodnja komponenti izduva tekla punom parom, Abarth je 1951. godine razvio svoje prvo kompletno cestovno vozilo - Abarth 205 A. Kao tipični maloserijski proizvođač vozila uglavnom je koristio provjerenu Fiatovu tehnologiju, modifikovao je motore prema vlastitim zamislima i dizajnirao ih je od strane poznatih italijanskih dizajnerskih studija. Bertone, Pininfarina, Ghia, Michelotto, Zagato i Boano, između ostalih, radili su za samostalnog inžinjera, koji je uvijek bio odjeven u uredno odijelo.
Ipak, biznis sa izduvnim sistemima je bio osnova svega i bio je u stalnom rastu. Tako je 1954. godine Abarth & C. već proizvodio skoro 58.000 jedinica auspuha, da bi u rekordnoj 1962. godini, ovaj broj porastao na 257.000 sa samo 375 zaposlenih. Klijentima je ponuđen je i dodatni pribor za podešavanje kao što su sistemi s dvostrukim karburatorom, koji su prilagođeni motorima koji u serijskim automobilima koristili usisne grane koje su razvili sami.
Kada je Fiat predstavio model 600 1955. godine, mali automobil je bio idealan za Abarthove ideje. Sa povećanjem snage sa 22 KS na 42 KS, Fiat 600 Derivation Abarth je dostigao maksimalnu brzinu od 130 km/h, što je bilo gotovo nevjerovatno za ovu klasu vozila u ono vrijeme. S posebnom aerodinamičnom varijantom, mlada kompanija je postavila svoj sljedeći sportski cilj - svjetske rekorde u brzini i udaljenosti, koji su u to vrijeme bili veoma popularni.
U ljeto 1956., tim je postigao čitav niz najboljih vremena na trkačkoj stazi u Monzi, koja su u narednoj deceniji bila više puta nadmašena novijim Abarthovim dostignućima.
Ugovor s Fiatom
Godine 1957. Fiat je na tržište izbacio još jedan mali automobil koji je čak nadmašio 600 po svojoj važnosti za motorizaciju takozvanog malog čovjeka - Fiat 500. Abarth je još jednom dao poticaj prilično slabom standardnom motoru. Umjesto 13,5 KS, dvocilindarski motor pozadi je nakon tuning tretmana proizvodio do 23 KS. Sa još dodatne tri KS više, Fiat 500 Abarth postavio je novi rekord na dugim stazama u februaru 1958. tokom sedmodnevne vožnje izdržljivosti.
To je dovelo do zvanične saradnje između Abartha i Fiata. Ugovor o saradnji je dogovoren na osnovu ostvarenog uspjeha: Abarth bi dobivao bonus za svaku pobjedu u trci. Kako bi dobio najveću moguću korist od sporazuma, Carlo Abarth je dizajnirao vozila po mjeri za mnoge klase zapremine koje su se u to vrijeme obično koristile u međunarodnim trkama. Abarth je gotovo svaki model Fiata pretvorio u trkački automobil u svojoj radionici, koja je također bila smještena u Torinu od 1958. godine.
Iz godine u godinu, sportski automobili su osvojili stotine pobjeda u različitim klasama širom svijeta, ukupno više od 7.300. Derivati Fiata 600 bili su posebno uspješni, čija se zapremina povećala na skoro 1.000 kubnih centimetara i njihova snaga na preko 110 KS do 1970. godine.
Za trke kao što je 24 sata Le Mansa, gdje su dozvoljeni prototipovi, Abarth je konstruisao potpuno nezavisna vozila, kao što je Abarth 1000 SP. Fabrički vozači osvojili su nekoliko titula na Svjetskom prvenstvu u izdržljivosti i Evropskom prvenstvu u usponu. Kako bi proslavili ove uspjehe, logotip kompanije je dobio nove elemente. Crno-bijela kockasta zastava imala je natpis "Campione del mondo" (Svjetski prvak) crvenim štampanim slovima na žutoj podlozi, kao i stilizovani lovorov vijenac. Abarth je čak planirao razvijati trkački automobil Formule 1 1967. godine, ali je tada odustao od projekta zbog troškova.
Osnivač kompanije umire
Konkurencija velikih fabrika je takođe postajala sve veća, a troškovi motosporta su značajno porasli za to vrijeme. Osim toga, vrhunac malih automobila bližio se kraju, a prodaja tuning opreme počinje stagnirati. Pošto je ugovor sa Fiatom takođe istekao, Carlo Abarth nije imao drugog izbora: 1971. godine, proizvođač automobila iz Torina preuzeo je njegovu kompaniju. Čarobnjak konjskih snaga ostao je na "brodu" kao konsultant. Osam godina kasnije, umro je u svom rodnom gradu.
Prvi Abarth koji je napravljen pod Fiatovim vodstvom bio je Autobianchi A 112 Abarth. Fiatov trkački odjel, koji se početkom sedamdesetih bavio isključivo relijima, uselio se u bivšu zgradu kompanije. Italijani su osvojili titulu svjetskog prvaka u konstruktorskoj klasi tri puta 1977., 1978. i 1980. godine, a Walter Röhrl je postao svjetski prvak u reliju 1980. upravo s Fiatom 131 Abarth.
Aktivnosti u motosportu Fiata i Lancije već su bile kombinovane u zajedničkom fabričkom timu Abarth Corse 1976. godine. Oko 100 zaposlenih razvilo je trkačka i reli vozila ova dva brenda na historijskom mjestu Corso Marche. Serijska vozila sa škorpionom proizvedena su samo ako je to zahtijevala homologacija za motosport, a to je obično bilo par stotina komada.
Varijante Lancija Delte koje je razvio Abarth bile su gotovo nepobjedive kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih. Vozilo s pogonom na sve točkove osvajalo je titulu proizvođača u Svjetskom reli šampionatu šest puta zaredom - rekord koji vrijedi i danas.
U novije vrijeme stigli su Abarth Grande Punto S 2000 (od 2007.) i Abarth 124 Rally (od 2016.) kasnije su se nadovezali na ove uspjehe. Abarth se također etablirao kao partner i dobavljač motora za juniorsku trkačku seriju Formule 4. Brojna državna prvenstva oslanjala su se na 1,4-litarski turbo motor iz Torina, koji je također pomogao budućim vozačima Formule 1 da se popnu na sljedeći korak na ljestvici karijere.
Fiat takođe koristi ovo ime kao naziv modela za posebno moćne izvedbe. Ova serija uključuje Ritmo Abarth (iz 1981.), Seicento Abarth (iz 1998.) i Stilo Abarth (iz 2006.).
Povratak brenda i elektrifikacija
Godine 2007. Abarth je proslavio svoj povratak kao nezavisni brend. Prvi model nove ere bio je Abarth Grande Punto, a nekoliko mjeseci kasnije uslijedio je Abarth 500. Sportski duh Carla Abartha kasnije je zaživio u Abarth Punto (2010), Abarth 595 (2016) i Abarth 124 Spider (2016). Specijalni modeli, kao što je Abarth 695 Tributo Ferrari (2010) sada su traženi među kolekcionarima, a ograničeni Abarth 695 Biposto iz 2014. je pravi trkaći automobil sa službenom homologacijom za regularnu cestu.
Da je živ vjerovatno se nikad ne bi složio s idejom da Abarth oplemeni električne automobile, nešto što se dešava od 2022. godine s modelom Abarth 500e. Italijani su prenijeli sportski duh brenda u doba elektromobilnosti i, po želji, stvaraju vještački zvuk motora.
Ove godine kao nastavak te priče u ponudu stiže 600e – prvi model s četvero vrata i sa 280 KS snažnim elektromotorom, što će biti najsnažniji serijski model vozila u historiji brenda do sada.
Ljubitelji motora s unutrašnjim sagorijevanjem nastavljaju da baštine ime Abarth. Tako je povodom 75. godišnjice "škorpije", ove godine na bazi Fiata 500 predstavljen model 695 "75° Anniversario".
Vatreni Fiat 500, koji će biti proizveden u samo 1.368 primjeraka (kubikaža motora), pokreće 1,4-litarski turbo benzinski motor koji proizvodi 180 KS i ubrzava s mjesta do 100 km/h za 6,7 sekundi. Maksimalna brzina je 225 km/h. Osim toga, ekskluzivni "Record Monza Sovrapposto" izduvni sistem pruža nepogrešiv zvuk – naravno, bar nešto pored znaka škorpije u duhu osnivača kompanije.
