Lancia Delta i Saab 600: Kako je korozija pojela Lancijine ambicije u Skandinaviji
U automobilskoj industriji saradnje između različitih marki, pogotovo unutar iste grupacije, su svakodnevica i traju već decenijama, odnosno historijske činjenice ove Saab Lancie 600 ni u kojem slučaju nisu iznimka od toga. Nekad slavni, a sada nepostojeći švedski proizvođač automobila ima tako burnu istoriju da je se ne bi posramila ni popularnija rock zvijezda. I prije nego što ga je američki koncern General Motors potpuno dotukao i bacio na konopce, Saabu se dogodilo poglavlje koje bi obje strane u ugovoru najradije zaboravile - s jedne strane sam Saab, a s druge talijanska Lancia.
Špageti s ćuftama i malo švedskog džema od brusnice
Saab je bio u bezizlazno teškoj situaciji 70-ih godina prošlog vijeka, jer je trebao zamjenu za arhaični i 20 godina prisutni na tržištu model 96. Novi model, koji je trebao biti pozicioniran stepenicu ispod Saaba 900, trebalo je biti moderno oblikovano vozilo, također moralo je biti praktično, ekonomično i jednostavno za proizvodnju. Pogotovo ovo drugo, jer Saab nije imao dovoljno sredstava da bi mogao pokrenuti razvojni projekt novog modela. S druge strane, iako je slavni model Saab 99 Turbo uživao neospornu popularnost kao najbrži familijarni automobil na svijetu, zahvaljujući čuvenoj tvrdoglavosti švedske automobilske kuće, u njega se upiralo prstom kao glavnog rasipnika Saabove kase koja se praznila kao i njegov tank na svako jače stiskanje pedale gasa.
Oni stariji među vama sigurno će se sjetiti čuvene četiri limuzine Alfa Romeo 164, Fiat Croma, Lancia Thema i Saab 9000, odnosno čuvenog kvarteta više srednje klase koji su se proizvodili otprilike od sredine osamdesetih. Da, i ovaj kvartet automobila nastao je kao produkt saradnje Fiat grupacije i Saab-Scanije, no prvi proizvod saradnje Talijana i Šveđana bilo je nešto posebnije - švedska Lancia Delta! Bože dragi, kako li je grubom švedskom samo zvučala ova milozvučna italijanska simfonija?
Na prvi pogled, Saab-Lancia 600 i Lancia Delta apsolutno se nisu razlikovale jedna od druge. I teški naivci su stekli prvi dojam da jednostavno radilo o rebrandingu italijanskog hatchbacka nisu bili u krivu, no stvarnost je ipak bila malo drugačija. Ugovor između Šveđana i Talijana sklopljen je 1975. godine, dakle četiri godine prije predstavljanja serijske verzije, zahvaljujući pozitivnim odnosima tadašnje elite oba brenda - Giannija Agnellija i porodice Wallenberg. Dobre vibracije između Šveđana i Talijana nastavile su se 1976., a pozitivne reference nastale su navodno nakon dobro vođenog marketinga za model Autobianchi A112 koji su Šveđani mudro vodili u Švedskoj i susjednim zemljama. Takođe, omaleni A112 prodavao se u Saabovim zastupništvima u Švedskoj, Finskoj, Norveškoj i Danskoj. Bila su to tržišta na kojima talijanska kompanija nikada nije bila prisutna, a na drugoj strani u Saabu do tada nisu nisu bili svjesni važnosti tog segmenta vozila. Sve je jednostavno mirisalo na nekakav neobičan uspjeh, nešto slično kao čudna kombinacija ćufti s džemom brusnice koju Šveđani tradicionalno pripremaju u svojim kuhinjama, samo u ovoj kombinaciji pomiješani sa špagetima umjesto pire krompira i graška.
Druga regija, različiti maniri
Delta je bila uspješna mnogo prije nego što je osvojila srca mnogih ljubitelja relija. Već sljedeće godine nakon predstavljanja počašćena je titulom automobila godine 1980., i to ne samo zbog dobrih voznih svojstava ili izgleda koje je nastalo iz pera čuvenog Giorgetto Giugiara. Talijani su dobro znali da jednostavno briljiraju u segmentu motora i šasije, ali da gube poene, naprimjer, u opremi za tržišta s hladnim klimatskim uslovima. No, tada se smatralo da su Talijani našli konačno partnera koji će riješiti nedostatke kako bi Delta postala kompletniji proizvod.
Tako su Saabovi inžinjeri dobili veoma važno zaduženje - brigu za grijanje i ventilaciju kabine, iako je njihova glavna specijalnost bila antikorozivna zaštita, segment koji Talijanima nije nikada dobro išao. Inžinjeri Saaba su takođe unaprijedili par sitnica, kao što je djeljiva zadnja klupa, proširili utovarni rub, montirali specifične brisače i modifikovani prednji branik koji je kod opremljenije serije mogao nositi glomazne skandinavske maglenke. U isto vrijeme, neki dijelovi karoserije bili su ojačani kako bi se izbjegla korozija, a bilo je potrebno unaprijediti starter, napajanje i sistem grijanja. Saab-Lancia 600 bila je u ponudi samo na tri tržišta – u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj. Ove su zemlje imale na izbor dvije verzije - GLS i luksuzniju GLE. I dok se bogatiji nivo opreme nije dobro prodavao zbog visoke cijene, na ulaznom GLS-u se skoro sve moralo doplatiti. Unaprijeđena antikorozivna zaštita u odnosu na talijansku Deltu nije opravdavala visoku cijenu od tadašnjih 15.000 njemačkih maraka.
Pod prednjim poklopcem se nudio benzinac , najsnažniji koji je Delta tada imala. Bio je to četverocilindraš zapremine 1,5 litara, koji je razvijao 85 KS i 123 Nm obrtnog momenta. Uveden je i ručni mjenjač sa pet brzina koji je omogućavao brzinu od 165 km/h. Brojke su obećavale.
Skupo, ali nepouzdano
Ali to sve nije bilo dovoljno, pa su Šveđani tiho uveli i prodavali 600-icu i na finskom tržištu, bez ikakvog marketinga. Šveđani su navodno poslužili tom metodom kako Delta ne bi imala preveliku konkurenciju u hatchbacku Saab-Valmet Horizon koji se tada dobro prodavao u susjedstvu, modelu koji je takođe nastao kao plod saradnje, samo u ovom slučaju između Saaba i francuskog koncerna PSA.
No, talijanski automobili brzo su došli na loš glas u smislu pouzdanosti - poput britanskih, iako je Saab 600 imao određenu komercijalnu privlačnost na početku prodaje. Auto je od prvog trenutka imao problema koji su se samo gomilali. Na primjer, grijanje je bilo jedan od glavnih izvora kvarova, koje je na kraju uticalo na hlađenje motora, koji je ipak nudio dobre performanse. Šveđanima se nije posebno sviđao ni omaleni prtljažnik.
No, jedan od najvećih problema bila je so koja se zimi nakupljala sa ceste. Delta je u teoriji bila prilagođena zimskim uslovima prije nego što je puštena u promet kao Saab Lancia 600, ali to je bilo nedovoljno, jer je karoserija imala ozbiljne probleme s korozijom. Posebno važan detalj u dijelovima zemlje gdje je snijeg konstantan tokom većeg dijela godine.
No, nakon debakla s lošim grijanjem i korozijom., talijansko-švedski hatchback je ‘’pročitan’’ i Skandinavci su ga jednostavno odbacili 1982. Dakle, samo dvije godine od početka saradnje. Veliki problem bio je što su trgovci morali prodati sve zalihe do 1983., jer je Delta već dobila prvi redizajn. Tako su preostali modeli rasprodati u bescijenje.
Od svih 6.419 proizvedenih jedinica Saab-Lancia 600, do danas ih je ostalo manje od 200 u ne baš sjajnom stanju. Onih nekoliko fabrički očuvanih primjeraka smatraju se za najmanje poželjne youngtimere za posjedovanje.
Volkswagen otpušta više od 35.000 radnika u Njemačkoj i seli proizvodnju Golfa u Meksiko
Park Residence poprima završne obrise: Privedene kraju ključne građevinske faze
