Lancia Hyena Zagato: Divlji i raritetni blizanac Lancije Delte Integrale po vrtoglavoj cijeni

Koot je bio zvanični uvoznik Lancije za Holandiju, sa predstavništvom pod nazivom Lusso Service Holland. Bio je toliko opčinjen Deltom Integrale, njenim kutijastim izgledom, moćnim turbo motorom s dvije bregaste i sirovim pogonom na četiri točka, da je došao na ideju da taj potencijal iskoristi kreirajući jedinstveni kupe.

Godine 1990. Koot je bio u mukama oko restauracije Aston Martina DB4 GT Zagato, zbog čega je bio primoran konsultovati se sa kreatorom tog automobila, pa je otišao u posjetu Eliju Zagatu. No, ta posjeta je izrodila projekat o kojem je Koot maštao. Koot je, između ostalog, pitao Zagata zašto njegova kompanija više ne proizvodi male, relativno pristupačne kupee kao što je to radila u prošlosti. Zagatov odgovor je oduševio Koota kada mu je pokazao dizajn koji je osmislio Marco Pedracini, jedan od zaposlenih u talijanskoj stilskoj kući. To je bilo upravo ono što je Holanđanin imao na umu. Koot je pitao Zagata da li se dizajn može primjeniti na šasiji Delte Integrale. Nakon pozitivnog odgovora vrlo brzo rođen je koncept Lancia Hyena.

Četrnaest kupaca kupilo na ‘’neviđeno’’

Plan je bio da se Hyena ručno sklopi, međutim, to je iziskivalo ogromne troškove. Koot je planirao da napravi samo nekoliko primjeraka, ali kada je koncept prikazan na sajmu automobila u Briselu 1992. godine, 14 kupaca je na neviđeno odmah naručilo ovaj jedinstveni kupe. Kootu je bilo jasno da treba posjetiti veće auto sajmove od Brisela kako bi auto pokazao široj publici i tako dobio veći broj narudžbi. Ideja koja se naslanjala na tu bila je da ako bi Hyena mogla biti napravljena u mnogo većem broju, to bi je ipak učinilo prilično pristupačnijom.

Koot je odlučio da sastavi poslovni plan za izradu 600 Hyena. Dio dogovora je bio da će kupe biti dostupan preko Lancia dilera, koji će prodavati automobil sa Lancia značkama, jer je automobil imao službeni blagoslov kompanije. Ali, iako Lancia nije stavila veto na Kootove planove, do službene saradnje, kako je bio zamislio Koot, na kraju nije došlo. Zagatova početna tačka je trebalo da bude gotova šasija, preko koje bi se montirala ručno presovana aluminijska karoserija, ali Lancia nije mogla da udovolji tom zahtjevu.

Holanđanin je pregovarao sa Lancijom cijelu godinu, ali proizvodni procesi kompanije nisu mogli ponuditi Kootu tačno ono što je želio i zamislio. Lancia je na kraju ponudila Holanđaninu da otkupi lager izložbenih modela Integrale Evo 1 i Evo 2, po sistemu da na gotovu šasiju namontira karoseriju prema njegovom dizajnu, a da karoseriju Delte razmontira i odbaci na otpad. Koot je prisiljen prihvatiti taj prijedlog što je udvostručilo konačnu cijenu Hyene.