Lansirana u jesen 1984. godine, Thema je trebala da bude luksuzno orijentisana verzija Fiatove potpuno nove platforme Type Four i da ukrade kupce od Audija, BMW-a ili Mercedesa. Uprkos visokokvalitetnoj i luksuznijoj unutrašnjosti, udobnom ponašanju na cesti i pristojnoj liniji motora, Thema nikada nije uspjela da postane ozbiljna prijetnja pomenutim njemačkim markama, zbog čega je ugašena nakon decenije postojanja. Imajući to u vidu, Themina knjiga istorije ima jednu fascinantnu i često zanemarenu stranicu koju oktanski zaljubljenici često vole proučavati.
Iako je do 1986. godine bilo prilično jasno da model, kako se u početku očekivalo, ipak nije konkurentan modelima više srednje klase njemačkih predstavnika, čelnici Lancije, tačnije Fiata nošeni uspjehom modela Uno i ''viškom'' prihoda, odlučili su zaigrati drugu igru i gurnuti prste u sve popularnije tržište limuzina visokih performansi. Izblijedijeli imidž Lancije je jednostavno vapio za sjajem koji su uživali njemački modeli.
Nazvana 8.32, Thema je debitovala kasnije te godine, na Salonu automobila u Torinu gde je prisutne čekalo veliko iznenađenje. Izvana, nova verzija je izgledala kao običan model koji stoji na petokrakim alu felgama od 15 cola, koje su za ono vrijeme i ondašnje standarde bile optimum. Međutim, nakon detaljne inspekcije, VR15 Goodyear gume po narudžbi koje su bile namontirane na novodizajniranim felgama, dvostruke izduvne cijevi i zadnji spojler koji se elektronski uvlačio dali su naslutiti da ovo nije obična Thema. I gle čuda, stvari su postale jasnije kad se podigla ''hauba'', jer je crvena dekoracija na motoru na kojem je pisalo “Lancia by Ferrari” doslovno mijenjala sve što su poznavaoci do tada znali o ovoj limuzini. Italijani su 80-ih bili majstori za marketing, te su kreativinim sloganom ''Automobil je čista Lancia, motor je sasvim nešto drugo'' vjerodostojno predstavili ovaj projekat.
Kako je Lancija tada bila u vlasništvu Fiata to značilo je da će Lancijini modeli biti dio trenda dijeljenja dijelova s mogućnošću pozajmljivanja komponenti i stručnosti od drugih brendova u vlasništvu Fiata kao što je Ferrari. Istovremeno, to je bio slučaj sa Themom, limuzinom (i karavanom iz 1986.) koja je kao prvopredstavljeni od četiri modela grupacije dijelila istu platformu i veći dio mehanike sa Fiat Cromom, Alfa Romeom 164, pa čak i Saabom 9000.
Kako su Fiatovi stratezi došli na ovu ideju? Umjesto da gube vrijeme i novac na pojačavanje Fiatovog tadašnjeg V6 agregata, inžinjeri su posudili ''čudovište'' iz Maranella. Jedinica o kojoj je riječ bila je 2,9-litarski Tipo F105L V8 koja se ugrađivala u, ni manje-ni više, nego u Ferrari 308. Sa osam cilindara i 32 ventila (četiri po cilindru), dodatak u nazivu 8.32 bio je kao naručen za ovaj auto. Zanimljivo je da su Ducatijevi stručnjaci izveli nekoliko modifikacija, uključujući ključno dizajniranje nove radilice u poprečnoj konfiguraciji, jer je V8 trebalo smjesti sprijeda kako bi pogonio točkove prednje osovine i to koristeći već postojeće Ferrarijeve odlijevke.
Uparen sa petostepenim ručnim menjačem i opremljen Bosch KE3 Jetronic sistemom ubrizgavanja goriva, V8 je razvijao 215 KS pri visokih 6.750 obrtaja u minuti uz 285 Nm obrtnog momenta pri 4.500 o/m u ''nekatalizovanom'' obliku, što je značilo da je ova limuzina bila sposobna da ubrzanje od 0 do 100 km/h iz mjesta izvede za 6,8 sekundi i potegne do maksimalnih 240 km/h. Da, te brojke danas nisu toliko impresivne, posebno za limuzinu visokih performansi sa V8 motorom, ali tokom druge polovine 80-ih sve iznad četiri cilindra i ispod 10 sekundi je bilo za veliku pohvalu.
Osim Ferrarijevog motora, Thema 8.32 dolazila je sa vrhunskim karakteristikama kao što su ABS, ZF-ov potpuno novi Servotronic elektronski kontrolisan servo upravljač i spojler koji se mogao uvlačiti. Potonjim je upravljao vozač preko prekidača na desnoj ručici i prema proizvođaču je poboljšavao ukupnu stabilnost automobila kada je podignut.
Čak i sa ovim dodatkom, eksterijer 8.32 nije bio toliko impresivan, ali njegova kabina je bila druga priča. Dostupan kao standard sa ručno rađenim drvenim ukrasima i ručno šivenim presvlakama od alkantare (ili opcionom kožom Poltrona Frau), unutrašnjost je bila zaista posebna. Oprema je takođe bila vanserijska za ono vrijeme, jer su kupci mogli naručiti verzije sa automatskom klimom, električno pokretanim krovom, električnim zadnjim sjedištima sa pojedinačnim podešavanjem, a postojala je i opcija ugradanje telefona. Postoje priče da pojedinci, koji su imali priliku sjesti u ovu Themu, brže-bolje bi poželjeli izaći i provjeriti jesu li ušli u pravi auto. Lancia 8.32 je zaista bila poseban automobil tog vremena.
Na otvorenom putu, Thema sa V8 motorom vozila se poput Mercedesa. Dodatni sjaj koji je došao s Ferrarijevim motorom bio je evidentan, ali je snaga isporučivana glatko, čineći da se osjeća kao savršena kombinacija između sportskog automobila i luksuzne limuzine. Standardni ovjes je detaljno podešen, dok su veće disk kočnice dodane na sva četiri točka kako bi se adekvatno odgovorilo na moć koja je dolazila iz Ferrarijevo ''osmaka'', te iznimno dinamičnijeg ponašanja na cesti.
Originalna Thema 8.32 proizvodila se od 1986. do 1988. u svega 2.370 jedinica. Redizjan je uslijedio sa Serijom 2, ali sa strožim emisionim standardima, pa su performanse pale za 10 KS zbog dodatka katalizatora. Verzija Serije 2 se proizvodila do 1992. u svega 1.601 primjerak. Tako je Thema 8.32 završila sa manje od 4.000 proizvedenih primjeraka.
Poput svoje standardne sestre, Lancia Thema 8.32 nikada nije uspjela postati popularna kao konkurentski modeli, uglavnom zbog svoje previše ''obične'' vanjštine, visoke cijene (bila je više nego dvostruko skuplja od standarne verzije Theme 2.0i.e.) i na koncu visokih troškova održavanja Ferrarijevog motora. Ipak, bila jedna od najuzbudljivijih limuzina visokih performansi 80-ih, a jedan primjerak u svakodnevnoj vožnji je koristio i čuveni Enzo Ferrari. Legendarni il Commendatore je jako cijenio ovaj model i nerjetko sam sjedao za njen upravljač.
Dacia Sandero, VW Golf i Renault Clio su najprodavaniji automobili u Evropi
