Mercedes-Benz W123: Izdržljivi maratonac za kojeg je milion kilometara bio mačji kašalj
Mercedes Benz W123 je prvi put predstavljen, ni manje ni više nego na slavnoj trkaćoj stazi Paul Ricard u Francuskoj. Od prvog dana, automobil je bio dobro cijenjen i dobio je pozitivne reakcije medija zbog svog "prekomjernog" inžinjeringa i privlačnog dizajna.
Automobil je bio je toliko uspješan da je proizvodnja u prvoj godini rasprodana ubrzo nakon lansiranja automobila. Nakon sporog povećanja proizvodnje tokom prve godine, kupci koji su se suočili s dugim periodom isporuke, nerijetko od devet do dvanaest mjeseci. Još tada se pojavilo crno tržište za kupce koji su bili spremni da plate više samo da voze ovaj auto. Zapravo, 123-ka je bila toliko popularna da su se rani polovni modeli prodavali po punoj cijeni novog vozila.
Uobičajeno za automobile iz prošlog stoljeća, rad na razvoju modela W123 započeo je 1968. godine, dok se još uveliko proizvodio njegov prethodnik W114/115. Radovi su nastavljeni do 1973. godine kada je dizajn ovog modela završen. Prioriteti razvojnog tima uključivali su poboljšanje sigurnosti za putnike, poboljšanje unutrašnjeg prostora i postizanje novog nivoa pouzdanosti.
Milion kilometara kao od šale
Kao i njegovi prethodnici, W123 je stekao reputaciju dobro izgrađenog i pouzdanog. Mnoge taksi kompanije su s razlogom birale W123, a oni su bili uobičajeni prizor u Njemačkoj. Naime, dostizanje kilometraže od 500.000 ili čak 1.000.000 km sa samo manjim mehaničkim problemima bilo je uobičajeno za W123 koji su taksisti obožavali.
Što je još fascinantnije, islužene 123-ke bi nakon toga završavale u Africi i zemljama trećeg svijeta gdje bi kraj svog evropskog puta nastavile kao veoma cijenjeni modeli zbog svoje sposobnosti da voze po neravnim putevima i ne zahtijevaju često održavanje.
Vlasnici su bili zahvalni Mercedesu na jednostavnosti i trajnosti, jer su zveckavi redni četvorcilindarski dizel motori napravljeni da traju cijelu vječnost. Zato je još uvijek veliki broj automobila i dan danas u upotrebi u nekim zemljama. Inžinjeri su koristili neke dijelove od prethodnika, kao što je zadnji ovjes, a automobil je bio dostupan u devet verzija, od 2,0-litarskog četverocilndarskog dizela 200 D s 55 KS do 2,8-litarskog benzinca 280 E sa 185 KS.
Dizajn sa sprijeda različitim okruglim dvostrukim svjetlima bio je karakterističan dizajn tadašnjih Mercedesa. Pored glavnog fara, ispod zajedničkog sočiva, nalazila se manja halogenka za maglu. Veći branici su bili postavljeni za modele koji su se izvozili na američko tržište. Kako bi se naglasio luksuzni dojam, ugrađeni su bili hromirani retrovizori i branici. Čak i danas, dizajn W123 je cijenjen zbog njegove elegancije.
Mercedes je osim limuzine kupcima ponudio kupe i karavansku 123-ku, a automobil je bio dostupan i sa dugim međuosovinskim rastojanjem u obliku limuzine, za državne službenike ili kompanije koje su pružale usluge limuzine.
Osnovni i jako zastupljeni model unutra je imao platnena sjedišta i četvorostepeni ručni mjenjač. Vremenom je 123-ka dobila ručni mjenjač s pet i automatski mjenjač s četiri stepena prenosa. Tokom njegovog života, napravljena su dva redizajna, prvi 1979. i drugi 1982. godine.
Sigurnosni pojas i zračni jastuci
Još u ono vrijeme, W123 je bio prvi model iz serije koji se nudio sa zračnim jastucima. Automobil je ušao u proizvodnju 1976. godine, iste godine, kada je Zapadna Njemačka propisala zakon o korištenju sigurnosnih pojaseva za putnike na prednjim sjedištima. U skladu s tim, W123 je razvijen s fokusom na zone deformacije i putnički prostor koji je dizajniran za bezbjednost putnika. Zračni jastuci su kasnije integrisani kao dodatna oprema 1982. godine.
Međutim, Mercedes je konstantno radio na unaprijeđenju sigurnosnog aspekta. Još jedna važna sigurnosna inovacija koju je donijela W123 generacija bila je na polju pasivne sigurnosti, sa velikim zonama gužvanja i robusnom putničkom ćelijom. Automobil je takođe označio početak sigurnosne osovine upravljača, sistema koji bi sprečio "nabijanje" na stub upravljača u slučaju frontalnog sudara.
Mercedes-Benz je takođe koristio platformu W123 za rane eksperimente u oblasti alternativnih pogonskih rešenja, testirajući svoje prve sisteme električnog pogona i svoj prvi sistem pogona na vodik. Tada su prototipovi električnih vozila koristili olovne baterije, dok su automobili na vodik sagorijevali plin, umjesto današnjih gorivnih ćelija.
Proizvedeno skoro 2,7 miliona primjeraka
Mercedes-Benz W123 proizvodio se od novembra 1975. do januara 1986. godine. Modeli W123 nadmašili su svog prethodnika, liniju W114, kao najuspješniji Mercedesov model sa prodajom od ukupno 2.696.914 primjeraka prije nego što je proizvodnja završena u jesen 1985. godine. Tada je ustvari okončana proizvodnja limuzinske 123-ke, da bi u januaru 1986. godine sa proizvodne linije, uz aplauz svih zaposlenih u tvornici, spušteni posljednji kupe i karavan. Najpopularniji pojedinačni modeli bili su 240D (455.000 proizvedenih primjeraka), 230E (442.000) i 200D (378.000).
Nasljednik je stigao u obliku serije W124, modela koji će pred kraj proizvodnog ciklusa ponijeti aktuelni naziv E klasa. Dok je W123 bio u proizvodnji, sufiks E se odnosio na ubrizgavanje goriva (einspritzung) kod benzinskih motora. Međutim, Mercedes je prodao toliko primjeraka s dizel motorima, da se 123-ka ustvari trebala nazvati D-klasom.
