Ove godine navršava se 111 godina od prvog relija u Bosni i Hercegovini
Ovaj vrijedan i vrlo rijedak materijal, kao i historijske činjenice, u svojoj knjizi "Fragmenti istorije automobilizma u Bosni i Hercegovini s početka 20. vijeka" detaljno je obuhvatio i opisao autor Šefik Braco Emrić koji je i sam aktivni takmičar na brdskim i kružnim trkama u Šampionatu Bosne i Hercegovine. Ovaj put prenosimo dio iz njegove knjige koji detaljno opisuje održavanje prvog turističkog relija u BiH.
Opšte poznata po svojim prirodnim ljepotama i kulturnom naslijeđu, Bosna i Hercegovina je od davnina privlačna za turiste pa tako i za automobiliste, zbog kojih su i bosanskohercegovački putevi često postajali poprište takmičenja. Prema pisanju bečkog časopisa Allgemeine Automobil-Zeitung od 24. maja 1908. godine, iste godine je održan Bosanski turistički reli u organizaciji Austrijskog automobilskog kluba (Österreichische Automobil-Club (ÖAC).
Tako je 03. maja 1908. godine započeo je Bosanski turistički reli. Start je bio na Kaertnerringu (Kärntnerringhof) najprestižnijem bulevaru Ringstrasse u Beču gdje se nalaze brojni ugledni hoteli, restorani i mnoge poznate znamenitosti kao što su državne opere, muzej Albertina s jednim od najvećih svjetskih zbirki grafičke likovne umjetnosti i bivša carska palača, Hofburg.
Startovalo je ukupno 15 automobila, 8 austrijskih i 7 njemačkih. Iznenađenje je predstavljao veliki broj njemačkih vozila, ali i austrijskih sa njemačkom posadom (Nijemci sa prebivalištem u Austriji), pa je ipak konstatovano da Nijemci imaju jako razvijenu automobilističku kulturu i time je objašnjena ova pojava.
U sklopu relija kroz Bosnu i Hercegovinu vožena je i Trka na Ivan Sedlu u dužini od 4 kilometra sa uzdužnim nagibom od 7%. Planinski Prevoj Ivan Sedlo nalazi se između planina Bitovnje i Bjelašnice na nadmorskoj visini od 959 m i povezuje dvije velike cjeline, na sjeveru naseljeniju te šumama i obradivim zemljištem bogatiju Bosnu i manju, krševitu Hercegovinu na jugu. Ova trka u sklopu relija ujedno je i svojevrsna preteča današnjih brzinskih ispita u savremenim formama relija.
Plakete za uspješno završenu cijelu vožnju relija unutar propisanog vremena ujutru od 6 sati do 9 sati naveće osvojili su: Alfred Andreac u automobilu Adler od 28 KS, Graf Paul Draskovich u automobilu Laurin&Klement, Theodor Dreher (Zenter Heidl) u Mercedesu, Martin Ephraim u Mercedesu, Otto Kaeferstein u Opelu, War Laufer u Benzu, Wilhelm Opel naravno u Opelu i Johann Buch u automobilu Buch.
Rezultati trke na Ivan Sedlu bili su slijedeći: 2. klasa do 2 litra radne zapremine prvo mjesto grof Paul Graskovich, Laurin&Klement 11:14, drugo mjesto Paul von Satzger, Dion-Bonton 14:18 ½. 6. klasa preko 7.5 l, Theodor Dreher, Mercedes, 7:50 1/3, tik iza njega Eduard Engler, Opel, 6:32 1/3, Ernst Sachs 7:49; 1. klasa do 1,5 l: Jochann Buch 9:59 1/3. Nagrada nije uručena, jer nije ispoštovan uslov da moraju učestvovati najmanje dva vozača; 3. klasa do 4 l, Wilhelm Opel, Opel 7:45. Nagrada nije uručena, jer nije ispoštovan uslov da moraju učestvovati najmanje dva vozača. 5. klasa do 7,5 l, Mar Laufer, Benz., ne priznaje se rezultat zbog defekta na gumi. Uzeto je vrijeme konkurenata koji su bili blizu njega, vrijeme je ispravno, ali ni u kojem slučaju zvanično; Grof Alexander Kolowrat 9 min 45/2 sec; Mar Laufer (drugi start) 6 min 29 sec.
Diplomu za uspješno završenu vožnju bez oštećenja zadnje osovine osvojila je samo firma Bersan sa vozilom Jochanna Bucha, Pneu Bersan, jer je to vozilo jedino zadovoljilo zadane uslove.
Trka na Ivan Sedlu nije bila obavezna. Svaki od vozača je imao slobodu da sam odluči da li će učestvovati ili ne. Međutim, samo oni koji su učestvovali u ovoj trci su na kraju imali pravo na nagradu, ukoliko su propisane dnevne etape završili unutar propisanog vremena od 6 sati ujutru do 21 sat navečer.
Unatoč tome što su na Ivan Sedlu ostvarili izvanredne rezultate neki vozači su morali biti prekriženi sa spiska za nagrade, jer nisu bili u stanju da se drže propisanog vremena u nekim kasnijim etapama. Takva sudbina zadesila je i predsjednika Frankfurtskog automobilističkog kluba, gospodina Eduarda Englera, koji je sa svojim Opelom ostvario izvanredno vrijeme, zatim gospodina Paula von Satzgera, gospodina Ernsta Sachsa i mnoge druge. U prvoj, drugoj i petoj klasi se javio samo po jedan takmičar i s obzirom da nije mogao biti ispunjen uslov da su potrebna najmanje dva vozača da bi se trka bodovala dopušteno je vozačima da startaju, ali se njihovo vrijeme nije bodovalo i nisu dobili nagradu. Ovim vozačima je pored toga i refundiran novac za učestvovanje.
Ocjenu uspješnosti Bosanskog turističkog relija i utiscima za vrijeme putovanja, u svojoj izjavi dao je predsjedavajući sportske komisije Njemackog auto-kluba, arhitekta Johann Eustacchio, nakon svog povratka: "Ovaj turistički reli je bio bez sumnje uspjeh za automobilizam. Putovanje jedne zatvorene grupe automobilista područjem u kojem se inače rijetko viđaju automobili predstavlja pozitivan uticaj na popularizaciju automobilizma. Osim toga automobilistima smo pokazali kakav interesantan, lijep i entografski znacajan dio zemlje se krije na krajnjem jugoistoku monarhije. Ovo posebno važi za Nijemce, koji su u dosta velikom broju učestvovali i na svim kontrolnim stanicama izražavali svoje divljenje i zadovoljstvo."
Jednoglasni su bili u izjavi da se ni Švicarska ni Tirol ne mogu mjeriti sa ovim krajevima. Netaknutost zemlje, izuzetno dobro stanje cesta, šarene narodne nošnje, sve to je ostavilo dubok utisak na naše Nijemce. Jedino sto se moglo poželjeti jeste veći broj takmičara. Međutim, jedno je sigurno, a to je da će naši Nijemci sada znati cijeniti ljepote naših južnih zemalja. Ovo je od velikog značaja, jer su ovi krajevi kao predodređeni za turizam. Turizam im je neophodan da bi se postiglo privredno blagostanje.
Sve u svemu, putovanje je proteklo u najboljem redu u čemu najveću zaslugu imaju pažljivi vozači, jer teško da se može i zamisliti teža dionica od one koju su prešli. Pogotovo su upravljači bili na velikom testu, jer su se nizale krivina za krivinom.
