Seat Toledo druge generacije se trebao proizvoditi i kao karavan, ali je to nekome zasmetalo
Prototipovi su jedan od alata koje dizajneri koriste za razvoj novih vozila u asortimanu. Mnogi od njih koriste se za izložbe na sajmovima automobila, kojih je nažalost sve manje, ili na nekom skupu vezanom za svijet automobila.
Prototipovi se također koriste interno za proučavanje održivosti projekta ili da veliki šefovi odluče da li im se sviđa predloženi novi model. Izgleda da je među potonjima bio i Seat Toledo II u karavanskom izdanju.
Ova druga generacija dobro poznatog Toleda proizvodila se od 1998. do 2004. godine. Bilo je to vrijeme kada su mnoge marke u popularnom C segmentu imale niz različitih karoserijskih izvedbi, koje su uključivale kompakt, limuzinu, kabriolet, kupe i karavan.
U slučaju Seata, koji je i tada bio pritisnut od strane njemačkih šefova, jer pored hatchbacka Leona i limuzinskog Toleda, treći oblik karoserije koji su Španci toliko sanjali, nikada nije zaživio. To ne znači da odgovorni šefovi u Seatu nisu razmišljali o proizvodnji porodičnog automobila koji bi se po tadašnjoj nomenklaturi sigurno zvao Toledo Vario. To pokazuju fotografije prototipa, koji nikada nije razvijen u serijski model.
Treba imati na umu da je Toledo II, kao i njegovu prvu generaciju, dizajnirao Giorgetto Giugiaro. Na osnovu toga, a kao što je to uobičajeno za karavane, njegov oblik ostaje nepromijenjen do B stuba, koji odvaja prednja vrata od zadnjih. Potonji malo mijenja svoj oblik i ustupa mjesto trećem volumenu koji bi mu omogućio veći prtljažnik. S tim u vezi, treba imati na umu da je limuzinski Toledo već imao kapacitet od 500 litara, što znači da bi ga Vario nadmašio.
Na fotografijama može vidjeti kako su za prtljažnik korišteni kvadratni oblici, što bi omogućilo povećanje zapremine na više od 500 litara. Moglo bi se čak reći da je ovaj prototip bio prilično blizu serijske proizvodnje, jer su bili uključeni tipična kačišta u obliku prstenova i 12V utičnica koje nalazimo u mnogim porodičnim automobilima na tržištu.
Zanimljiv je i dizajn zadnje strane. Za početak, stop svjetla su oblikovana na način koji nemaju nikakve veze sa onima na sedanu i za koji bismo mogli reći da su vrlo slični onima koje će kasnije nositi i Ibiza III i Leon II. A ispod naziva Toledo se pojavljuje oznaka V5. To je odgovaralo (skoro) najjačoj motorizaciji, koji je španska limuzina imala, sa 5-cilindarskim blokom u obliku slova V, sa zapreminom od 2,3 litre i koji je u prve dvije godine razvijao 150 KS, da bi se kasnije popeo na 170 KS.
Bila su to neka druga vremena u kojima zgodni karavan nije ugledao svjetlo dana iz nepoznatih razloga, mada se može posumnjati na omču koju oko vrata Seata i Škode tradicionalno stežu Nijemci iz uprave VW Grupe. Ili možemo pretpostaviti da bi Toledo Vario s ovakvim dizajnom nadmašio dosadni Golf 4 Variant, pa je opet valjalo obuzdati Špance.
Bilo kako bilo, Toledo se proizvodio u još dvije generacije, s tim da je treća u monovolumenskom obliku bila teški promašaj, a ni četvrta, kao kompromis s broj manjom platformom, nije bila ni do koljena u poređenju s prve dvije.
Za strašan pad prodaje Maseratija šef Stellantisa okrivio neefikasan marketing
