Stvar je vrlo jednostavna. VW je razvio softver koji je mogao primijetiti kada se vrši testiranje izduvnih gasova. Tada bi se softver aktivirao i dok se vrši testiranje smanjio bi štetne tvari u izduvnim gasovima kako bi bili u skladu sa zahtjevima regulatora.
No, kada bi automobil bio na otvorenoj cesti, softver ne bi reagirao već bi dopuštao da motor razvije pune performanse ali i znatno poveća zagađivanje okoline.
Prevara počela 2008. godine
Sve je počelo još 2008. kada su u Sjedinjenim Državama uvedene strožije kontrole i standardi za izduvne gasove. Većina automobila morala je imati ugrađen sistem koji se često naziva AdBlue a koji osigurava da štetne tvari ne budu kroz izduvni sistem izbačene u zrak.
VW je tvrdio da visoke zahtjeve može postići i bez ovog sistema.
Prvi koji su shvatili da nešto nije uredu ustvari su članovi Međunarodnog vijeća za čisti transport i osoblje West Virginia Universityja. Oni su testirali nekoliko VW modela i uočili da u realnim uvjetima, odnosno na cesti, automobili ispuštaju između 15 i 35 puta više štetnih tvari nego što se to može uočiti na testovima.
Sve su prijavili američkim vlastima 2014. koje su rezultate predočile predstavnicima VW.
Iz VW su tvrdili da je studija manjkava i da na količinu štetnih stvari utječe više faktora. Ipak, VW je pristao da dobrovoljno u decembru 2014. s tržišta povuče oko 500.000 automobila.
Američke vlasti nastavljaju vršiti kontrolu i konačno otkrivaju veliku prevaru.
Kako je ugrađeni softver funkcionisao?
Naime, softver je koristio različite podatke da bi ustanovio da li se automobil kreće. Softver je pratio položaj volana, brzinu, koliko dugo motor radi te pritisak.
Ako bi softver uočio da se automobil kreće, uključio bi normalno izbacivanje štetnih gasova koje je bilo od 10 do 40 puta iznad dopuštenih granica.
No, ako bi softver uočio da se automobil testira, uključio bi opciju "dyno calibration" što bi rezultiralo zadovoljavajućim standardima.
