Testirali smo: Dacia Dokker 1,5 dCi Stepway

Jednako efektno izgledaju i odbojnici koji su nešto masivniji sa ojačanjima na napadnom rubu naprijed i silaznom uglu nazad. Naravno, ne treba zaboraviti da ovo ipak nije pravi terenac te da ova plastična zaštita ipak ima granicu do koje će trpiti udarce i kontakt sa podlogom.

Uz vrlo privlačne 16-inčne naplatke od lake legure u dobro pogođenoj antracitnoj metalik boji, u kakvu su lakirani i poklopci vanjskih ogledala, Dokker Stepway izgleda zaista privlačno i raskošno, koliko to može izgledati ovako velik i naglašeno "kutijast" automobil. Već i na prvi pogled jasno je da to nije neki ogoljeni model sa početka cjenovnika. Sve sumnje u to konačno otklanjaju i prepoznatljivi Stepway natpisi na bokovima automobila.

Obilje prostora za putnike i teret

Bez i da provjeravate možete biti sigurni da Dokker spada među rekordere prostora. Njegova privredna namjena pokazala je sve svoje prednosti i u porodičnoj ili avanturističkoj upotrebi. Bez obzira koliko bicikala morate povesti na planinu, namještaja prevesti ili dječijih kolica i igračaka ponijeti na more Dokker će bez pogovora sve to "progutati" u svoj kolosalni prtljažnik. I to bez da narušava životni prostor putnika.

Zapremina prtljažnika u osnovnoj postavci od čak 800 litara ostavlja bez teksta i one najzahtjevnije, a posebno se ističe puna iskoristivost te zapremine koja se može zahvaliti veliki dvokrilnim zadnjim vratima, niskom utovarnom rubu i ravnim stranicama prtljažnika. Jedino nam se nije svidjelo rjeđenje roletne koja pokriva prtljažni prostor. Baš kao i u prvom izdanju Dustera, prilično je nezgrapna i teška za manevrisanje.

Sviđa nam se: ponuda prostora, lagan pristup putničkom i prtljažnom dijelu, poseban izgled, vozne osobine...

Putnici uživaju u jednako raskošnom prostoru. Istina sjedišta su prilično mala, i kao i u ostalim Dacijama i dalje vuku korjene od onih iz Renault Clia druge generacije, pa ima mjesta za poželjeti nešto veće donje sjedeće površine i nešto ugodniju potporu za leđa. U suštini mjesta za noge je sasvim dovoljno i naprijed i nazad, dok više prostora u širinu i visinu svakako nećete naći ni u jednom modernom automobilu. Prenost široke karoserije i dodatnog prostora posebno će cjeniti višečlane porodice i one koje imaju više dječijih sjedalica. U Dokkeru se sasvim ugodno može sjesti nazad između već montirane dvije sjedalice.

Raskošna visina dodatno povećava osjećaj prozračnosti, a Dacia je dodatno iskoristila taj prostor tako što je iznad vozača i suvozača montirala vrlo praktičnu policu gdje se mogu smjesititi i prilično veliki, ali naravno ne preteški, predmeti.

Moramo spomenuti i zadnja bočna klizna vrata, s obje strane. Kao i mnogo puta do sada kod sličnih automobila, uvjerili smo se da jednostavno ne postoji bolji i komforniji način za ulazak u auto. Nemate problem sa preblizu parkiranim automobilima, a kada jednom otvorite vrata dovoljno je samo da sjednete, bez ikakvog provlačenja i saginjanja, što je naravno zasluga i visine karoserije Dokkera.

Stepway model se u unutrašnjosti razlikuje od standardnog po nešto drugačijim presvlakama na kojima je istaknuto ime modela, i po nešto bogatijoj serijskog opremi, tako da su unutra razlike zaista prilično minimalne.

Upravo iz toga razloga treba znati da je i u Stepway verziji Dokker unutra prilično rustikalan. Ogromne površine golog lima u boji karoserije i bez ikakvih obloga ne samo da izgledaju loše nego čak i ometaju kada dijelom vidnog polja pokušavate pratiti saobraćaj na vašem boku. Detalji poput otvorenih klizača sigurnosnih pojaseva i uglavnom vrlo grube plastike na većini obloga ne utiču na funkcionalnost ali svakako ne pristaju modelu koji želi biti "prestižan i šminkerski".

Poznati dCi pod bremenom velike karoserije

Vrlo dobro poznati 1,5-litarski turbodizelaš iz Renaulta smo vozili u raznim modelima Renaulta, Nissana i Dacije i uvijek nas je iznova ugodno znao iznenaditi svojom rafiniranošću, dobrim performansama i skromnom potrošnjom goriva. Ipak, karoserija Dokkera je izgleda pozamašan zalogaj čak i za njega.

Iako se odlično snašao u prilično velikom Lodgyu, gdje smo muku mučili da uspijemo naći režim gdje bi mogao trošiti nešto više goriva, najmanji dCi sa ne tako malih 90 KS u Dokkeru se prilično lošije snašao. Razlog je prvenstveno u samoj veličini, tačnije visini, karoserije Dokkera. Sa 1,2 tone Dokker nije pretežak, ali vrlo visoka čeona projekcija pravi je dželat preformansi ali i potrošnje u kombinaciji sa ovim motorom. Jasno, ne treba do shvatiti preozbiljno, kada smo vratili Dokkera i nakon 1.200 testnih i nimalo sporih kilometara na putnom računaru ostao je prosjek od 6,4 l/100 km. Daleko da je to previsoka ili porazna potrošnja, ali jednostavno smo poučeni prethodnim vožnjama ovog motora očekivali manji prosjek, pogotovo jer je većina kilometara bila na otvorenoj cesti.

U svakom slučaju, autoput i održavanje brzine veće od 120-130 km/h nije prirodni habitat za Dokker, kako sa ovim motorom tako i sa bilo kojim drugim. Ne samo zbog povećane potrošnje nego i zbog prilično skromne zvučne izolacije, pa će vas huk vjetra vrlo zamoriti.

S druge strane, na sporijim i zavojitim cestama Dokker se odlično snalazi, a dugo međuosovinsko rastojanje daje vozaču povjerenje da će i vrlo brzi prolasci kroz zavoje biti neutralni. Pohvalno je i to da se u zavojima ne primjećuje negativna strana visoke karoserije, pa sasvim solidno i predvidljivo odrađuje oštrije promjene težišta.

Privlačan i upotrebljiv, ali upitne opravdanosti

Nije upitno uopšte da li je Dokker Stepway zanimljiv i privlačan model za porodične i poslovne ljude. Jednostavno sa sobom donosi toliko talenta za toliko raznih potreba da će 9 od 10 kupaca za njega naći idealnu primjenu.

Problem je u samom pragu cjenovne opravdanosti. Naime, dok je Sandero Stepway, bio i ostao vrlo svestran i bogato opremljen i prije svega povoljan auto sa odlilnim odnosom uloženog i dobivenog, bojimo se da sa Dokkerom Stepway i nije baš tako.

Najpristupačniji Dokker u Stepway izdanju košta 27 hiljada i 400 maraka, a kada dodate poneku opciju, i to ne svaku, i dizelski motor, onda ta cijena skače na preko 31 hiljadu maraka. Istina, jednako opremljeni konkurenti koštaju više, ali donose i više profinjenosti i kvalitete.

Ipak, najveću konkurenciju Dokker Stepway ima možda upravo u redovima Dacije. Logičnim se postavlja pitanje zašto ne biste za iste ili slične novce kupili Duster, bez obzira trebaju li vam dodatne terenske sposobnosti koje on donosi sa sobom ili ne.