Kada je prije nekih desetak godina Toyota predstavila prvi Mirai izgledalo je da to zaista budućnost mobilnosti. Kako riječ Mirai na japanskom upravo i znači budućnost, pogonski sklop koji pretvara hidrogen u električnu energiju i za nusprodukt ima čistu vodu zvuči na prvu upravo kao nešto iz Sci-Fi filmova.
Tačnije, za gorivne ćelije možemo reći da je prava svemirska tehnologija koja je našla primjenu u jednom, barem naizgled, konvencionalnom automobilu. Naime, još 1962. godine NASA je počela razvijati tehnologiju gorivnih ćelija za Gemini V svemirsku letjelicu, da bi nekoliko godina kasnije, prva svemirska letjelica Apollo koja je sletjela na Mjesec (Apollo 11) bila pokretana također gorivnim ćelijama, tačnije sa tri gorivne ćelije od 2.300 W.
Svaka gorivna ćelija proizvodi električnu energiju kombinovanjem hidrogena i kiseonika kako bi se stvorila električna struja i voda, a vodu koju su gorivne ćelije stvarale u misijama Apollo astronauti su koristili za svoje životne potrebe.
Da se vratimo u sadašnjost i ovozemaljske potrebe. Toyota je ovu tehnologiju prepoznala kao validnu alternativu, te je uz tek nekolicinu drugih automobilskih marki uspjela komercijalizovati je i uvesti u serijsku proizvodnju. Veliki zaokret i većinsko opredjeljenje za BEV automobile kod većine marki u zadnjih nekoliko godina donekle je ostavilo po strani FCEV automobile kao što je Mirai, ali to ne znači da na hidrogen kao pogonsko gorivo treba zaboraviti.
Toyota ostaje svjesna prednosti ovog pogonskog sklopa, pa iako nije bez nedostataka, nastavlja ga razvijati, a posljednji Mirai pokazao nam je koliko su unaprijedili izvorni recept, ali i koliko mjesta za napredak još uvijek ima.
Sama osnova i platforma Toyote Mirai je praktično preuzeta od Lexusa LS i naravno prilagođena i ojačana za potrebe ovog pogona i spremnika hidrogena. To ujedno znači da Mirai svojim proporcijama spada u klasu limuzina kao što je E-Klasa ili Serija 5, što se posebno ističe njenom dužinom i širinom.
U odnosu na prvu generaciju, novi Mirai je značajno poboljšan pa je dobio manju ali snažniju gorivnu ćeliju koja je sada umjesto ispod prednjih sjedišta pomjerena ispod prednje "haube". Dok je za sam pogon točkova zadužen elektromotor na zadnjoj osovini, on snagu dobija iz gorive ćelije ali i iz litijum-jonske baterije pri većim opterećenjima. Električna struja koju gorive ćelije proizvode ili ona koja se stvara regenerativnim kočenjem također se pohranjuje u ovu bateriju.
Naizgled kompleksan pogonski sklop u suštini je prilično jednostavan. U principu Mirai je električni auto koji točkove pogoni električnim motorom, s tim da je izvor električne struje hidrogenska gorivna ćelija. Dakle kada u velike spremnike "naspete" hidrogen proces započinje miješanjem tog hidrogena i zraka iz atmosfere u hemijskoj reakciji koja se odvija u jedinici gorive ćelije, a kao proizvod te rekacije dobijamo elektricitet i čistu vodu kao nusprodukt.
Za razliku od električnih automobila koje u najboljem slučaju trebamo puniti 40-ak minuta pa sve do 6 ili 8 sati, Mirai se puni za nekih 5 minuta, baš kao i auto na fosilna goriva.
U vožnji je ugođaj jednak bilo kojem drugom električnom automobilu te je vozač potpuno nesvjestan ovog procesa, a sam Mirai je uređen i podešen u skladu velike udobne limuzine koja se vozi vrlo ugodno i tiho. Sa nekih 180 KS iz elektromotora ne treba očekivati čuda jer je Mirai težak skoro dvije tone, te do 100 km/h ubrzava za 9,2 sekunde i može maksimalno do 175 km/h.
Ono što se ističe među očite mane ovog pogonskog sklopa je činjenica da zbog velikih spremnika hidrogena čak i veliki auto kao što je Mirai ne može ponuditi očekivanu prostranost u kabini. Tako je prostor za noge nazad skroman, dok je prtljažnik od 320 litara ispod nivoa gradskog kompakta.
Druga očita prepreka masovnosti automobila sa gorivnim ćelijama je dostupnost stanica za punjenje hidrogena. Iako smo ovaj Mirai bez problema natočili hidrogenom u Sarajevu, činjenica je da takvih stanica nema dovoljno kako kod nas tako i u Evropi. Što se tiče samog troška, na stanici u Sarajevu smo Mirai sa praznim spremnicima na pritisku od 170 bara napunili sa 1,35 kilograma hidrogena što nas je koštalo oko 100 KM. U slučaju da smo mogli puniti pod maksimalnim mogućim pritiskom od čak 700 bara u spremnike bi stalo oko 5,5 kilograma hidrogena i tada Mirai imao autonomiju oko 650 kilometara. Dakle cijena, domet i vrijeme punjenja su otprilike jednaki onima na automobilima koji imaju motore sa unutrašnjim sagorijevanjem.
Jasno je da ova tehnologija nije najpraktičnija i da ćemo još sačekati na masovnost upotrebe, ali činjenica je da je Toyota prvu generaciju Mirai prodala u više od 10.000 primjeraka, a da za ovu ima i znatno veće planove. U svakom slučaju ovaj automobil je sjajna demonstracija tehnologije i mogućnosti njene adaptacije, te će svakako naći svoje poklonike, dok već sada itekako ima smisla i upotrebljivost za korištenje u autobusima i kamionima. Tu su uštede i efekt smanjenja štetnih emisija izuzetno velike, a u isto vrijeme smještaj i veličina spremnika hidrogena ne predstavljaju problem kao što je to u automobilima.
U ovako promjenjivo vrijeme skoro je nemoguće prognozirati u kojem će se smjeru okrenuti točak mobilnosti, ali Toyoti svakako treba odati priznanje na upornosti i inovacijama koje donosi "upakovane" u automobile koje je zaista moguće svakodnevno koristiti, ali možda i najviše na tome što razmišljaju drugačije i pokazuju da uvijek postoje i druge alternative.
- Podaci o testnom automobilu: Toyota Mirai FCEV
- Cijena testnog modela: 65.990 EUR (nedostupno u BiH)
- Motor, pogon i ovjes: jedan elektromotor koji pokreće zadnje točkove. Električna energija iz gorivne ćelije. Najveća snaga 182 KS i 300 Nm obrtnog momenta, Li-Ion baterija kapaciteta 1,2 kWh. Pogonsko gorivo - hidrogen. Nezavisni multilink ovjes naprijed i nazad sa stabilizatorima.
Dimenzije i težine: dužina - 4.975 mm, širina - 1.885 mm, visina - 1.480mm, međuosovinsko rastojanje - 2.920 mm. Ukupna težina - 1.950 kg, zapremina prtljažnika - 320 litara,
Performanse i potrošnja: Ubrzanje od 0-100 km/h - 9,2 sekundi, maksimalna brzina - 175 km/h. Prosječna potrošnja hidrogena: 0,79 - 0,89 kg/100 km. Deklarisani domet - 650 km.
Koliko je zaradio Usik, a koliko Fury nakon dramatične borbe u Saudijskoj Arabiji
