Savjeti za vozače
39

Vjetrobran kod novijih auta je više od stakla, to je dio tehnologije koji podiže cijenu vozila i osiguranja

A. M.
Foto: Shutterstock
Kada kupujete automobil, pogotovo polovni, budite oprezni s kakvom opremom ga kupujete. U električnim i hibridnim automobilima baterija je najskuplja komponenta. Kod automobila sa SUS motorima najskuplji je sistem distribucije. Ali, bez obzira na pogon, još jedna komponenta, sve više tehnološka, postala je jedna od najskupljih za osiguravače i same proizvođače, a to je vjetrobransko staklo.

Vjerovatno ste primijetili da kod većine savremenih automobila vjetrobran više nije ono što je bio prije deceniju. Tehnologija je prednje staklo, popularnu "šoferšajbnu" učinila jednim od najskupljih dijelova koji se nalaze u najsavremenijim automobilima današnjice.

Zato, budite oprezni s kakvom opremom birate automobil. Samo vjetrobransko staklo, opremeljeno senzorima, kamerama i radarima podiže njegovu cijenu, koju u stopu prati i povećanje cijena osiguranja, a eventualni popravak vam može zagorčati život.

Prednje staklo iz godine u godinu dobiva sve veću ulogu i ne koristi se više samo za gledanje naprijed za vrijeme vožnje. Vjetrobran sa unutrašnje strane postaje opremljen posebnim folijama koje omogućavaju projekciju slike sa head-up displeja, a tehnologija iz borbenih aviona nam daje utisak kao da su podaci ispisani na asfaltu ili da smo prebacili instrument tablu na vjetrobran.

To je realnost već više od 10 godina, doduše u bogatijim paketima opreme, ali u novijim vozilima će biti sve češće prisutna u narednim godinama. Taj dodatak zahtijeva posebno laminirano staklo, koje je naravno skuplje od konvencionalanog vjetrobrana.

Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Moderni tehnički uređaji više pogađaju džepove

Sigurnosni zahtjevi Evropske unije učinili su neophodnim instaliranje različitih senzora i naprednih kamera za ADAS - napredni sistemi za podršku vozaču pri upravljanju vozilom. Oni su smješteni na određenim pozicijama na vjetrobranu kako bi postigli svoj cilj, a istovremeno kako ne bi ometali rad drugih funkcija.

Takvih senzora ili kamera na vjetrobranu modernog vozila može biti do 20, ističu stručnjaci, od toplinske i akustične izolacije do integrisanih senzora kiše koji aktiviraju brisače, senzora temperature, kamere za kontrolu držanja vozne trake, radara za upozorenje na sudar sprijeda i kočenje u nuždi, do antene za GPS, mobilne telefonije ili DAB digitalnog radija.

Zamjena samo kompletnog stakla

Međutim, nova i sofisticiranija vjetrobranska stakla nisu uopšte imuna na oštećenja. Kao i svako drugo staklo, udar kamena uzrokuje oštećenje ili veći lom i tu dolazimo do najvećeg problema.

Ogromna razlika je u tome što se takva stakla više ne mogu popraviti za nekoliko desetina "maraka" ili uz uobičajenu injekciju koju neki stručnjaci za stakla koriste za popravke. Njih je sada nemoguće popraviti. Problem je što oštećenje utiče na neku od funkcija, pa se jednostavno mora zamijeniti kompletno staklo.

Dizajn je takođe složeniji za instalaciju. Ponekad je otežavajući faktor za to prednji poklopac motora, posebno kod električnih automobila koji imaju prtljažnik, čuveni prednji prtljažnik, koji zahtijeva skidanje. Tako šoferšajbna električnog VW ID.3 košta oko 1.600 eura, dok je oko 400 eura skuplja za Tesla Model 3, i to bez kalibracije ADAS sistema, za šta je potrebno 160 kilometara vožnje da se završi prilagođavanje.

A to, očigledno, povećava troškove popravke, koje u velikoj većini slučajeva preuzimaju osiguravaću kuće. Zato osiguranja s razlogom postaju oprezna, jer takve popravke, pored troška za zamjenu i transport vozila, uticati i na godišnju premiju koju plaćaju osiguranici.

BMW Panoramic Vision: Sofisticirani Head-Up displej
BMW Panoramic Vision: Sofisticirani Head-Up displej

Šta je još mana modernih vjetrobrana?

Dok standardna europaleta može da primi 35 zamjenskih šoferšajbni za vozila bez kamera i radara na vjetrobranu, tek ih samo 11 može stati ako imaju integrisana navedena visokotehnološka sočiva. Ovo dodatno podiže njihovu cijenu, jer čini dostavu skupljom.

Međutim, najveći problem postaje proces složene kalibracije nakon instalacije. Sistemi moraju pokrivati potpuno istu površinu kako bi ispunjavali svoju ulogu. U suprotnom, rub ceste neće biti virtuelno osvijetljen infracrvenom zrakom u mraku, tako da četverodimenzionalne kamere ne mogu precizno identifikovati pješake, bicikliste i životinje.