U posjeti nekadašnjem TAS-u: Kako su se nadomak Sarajeva proizvodili Golfovi, Bube i Jette

"Caddy 1, dostavno vozilo koje i danas možemo sporadično vidjeti na ulicama, nije se proizvodilo nigdje na svijetu osim u Vogošći. Mi smo sve do početka rata proizvodili Caddy za tržište čitave Evrope i to u tri različite varijante. Već početkom rata proizvodnja se širi i u druge evropske gradove, a mi se možemo pohvaliti da smo Caddy pravili čak i za NATO vojsku. Caddy se, kako rekoh, proizvodio do 1992. godine, a prvi model je u TAS-u u Vogošći napravljen 1982. godine. S obzirom na to da sam počeo raditi 1981. godine, direktno sam bio uključen u njegovu proizvodnju, ali i proizvodnju Golfa 1 i Jette 1", kaže Kukuljac.

U TAS-u se proizvodilo 129 automobila u jednoj smjeni

Rifat Kukuljac govori da su se početkom 80-ih u Vogošći dnevno proizvodila 32 vozila, a 1992. godine proizvodnja je bila toliko uznapredovala da se proizvodilo čak 129 automobila u jednoj smjeni. Ističe kako su radnici radili na proizvodnji u dvije smjene, dok je postojala i treća koja je bila zadužena za proizvodnju dijelova za vozila.

"Par godina prije početka rata proizvodnja je dostigla rekordan nivo, tj. sjećam se da se na godišnjem nivou iz pogona TAS-a izvozilo 37.000 auta. U tom periodu je radilo 3.500 radnika u firmi, a već 1992. je broj uposlenika povećan na oko 3.860. U kompletnom krugu se dnevno kretalo oko 20.000 ljudi tako da nas je bilo bukvalno kao mrava. U našem krugu su bile četiri firme: Pretis, TAS, UTL i BAGS Energotehnika", kaže on.

Također, ovaj uposlenik koji već 38 godina radi u TAS-u kategoričan je da je najveća promjena možda u kompletnoj autoindustriji bio prelazak proizvodnje s Golfa 1 na Golf 2. Govori kako je Golf 2 nešto posebno i da je njegova pojava napravila revoluciju na cestama širom svijeta.

"Jednostavno, dvojka je bila bum. Kada su Nijemci došli da obnove proizvodnju u TAS-u 1998. godine, vidjeli su da je svaki drugi auto na cestama Golf 2 pa su kazali da je Sarajevo grad dvojki", kroz smijeh nam govori Kukuljac.

On nam priča i to da je cijena novog Golfa 2 varirala u zavisnosti od inflacije. Ističe kako se cijena velikog broja modela Golf 2 kretala od 28.000 do 32.000 njemačkih maraka, dok su oni s nešto boljom opremom dostizali cijenu od nevjerovatnih 40.000 maraka. Međutim, on kaže da se za vrijeme velikih inflacija mogao kupiti i za 10.000, što je, pak, bila rijetkost.

Nijemci su uvijek visoko cijenili radnike TAS-a

Rifat Kukuljac tvrdi da su Golfovi iz Vogošće bili specifičniji u odnosu na one iz Njemačke zbog ručne izrade. Kaže da su Nijemci još u to vrijeme imali vrlo razvijenu tehnologiju i da je proizvodnja bila robotizirana, dok se u Vogošći više pažnje posvećivalo ručnom radu i prednost se davala manuelnoj izradi u odnosu na onu automatiziranu.

"Radnici iz Vogošće su visoko kotirali u očima Nijemaca u Wolfsburgu, čak i danas imamo visok rejting. Obnova produkcije nakon agresije na BiH bila je 1998. godine i ja sam bio jedan od ljudi koji se u tom periodu vratio na posao. Te godine sam zajedno s našim timom otputovao u Češku kako bismo dogovarali nove projekte. Skupa sa mnom su bila još 23 čovjeka i Nijemci su nas zajedno sa Česima smatrali kvalitetnim radnicima kojima je kvalitet uvijek bio prioritet", prisjeća se on ove situacije.

Godine 1991. u TAS-u je počela produkcija i Golfa 3, tada najmodernijeg putničkog vozila na tržištu. Kaže da je u glavnom pogonu izrađeno devet trojki od kojih je i sam posjedovao jednu. Ističe da je prije trojke najveća atrakcija među građanima bila Jetta 2 i to zbog svoje avangardne karmin crvene boje.

"U to doba smo počeli raditi i na Golfu 3, njegovim probnim verzijama. U glavnom pogonu je napravljeno devet trojki, dok ih je u našoj varionici bilo čak 60. U međuvremenu je, nažalost, došlo do ratnih sukoba tako da je produkcija privremeno obustavljena, a kasnije će se ispostaviti i trajno", priča nam.

Rifat Kukuljac nam objašnjava da je proizvodnja vozila i komponenti, tj. dijelova za automobile u TAS-u nakon postratne obnove rada trajala sve do 2008. godine, a nakon toga se proizvodnja koncentrira na komponente i transportne palete. On napominje da su njemački investitori spremni opet uložiti u Vogošću i u revitalizaciju TAS-a, ali napominje kako nema dovoljno političke volje u BiH za jedan takav potez kojim bi, kako on kaže, bio uveliko riješen problem nedostatka radnih mjesta u glavnom gradu BiH.

"Ja u TAS-u radim nešto više od 38 godina i nikada nisam mijenjao firmu. Ovo je moja druga kuća. Tačnije, od ove sam kuće napravio svoju privatnu kuću u kojoj stanujem sa svojom porodicom. To je golemo! Također, za TAS su vezane i mnoge anegdote koje će radnici pamtiti sigurno do kraja života. Mi prijeratni radnici smo od sadašnjeg direktora jedini u firmi dobili zlatne iskaznice, dok svi ostali radnici imaju bijele. To je znak da smo veterani, zlatni dečki. Isto tako, interesantno je da je prije rata na ulazu u kompleks, posebno prvih nekoliko dana u mjesecu, bila prava pijaca. Znali su Visočaci da nam je bila plata pa su ovdje dolazili s montažnim stolovima na kojima bi prodavali suho meso. Ta bi roba 'pukla' u prvih nekoliko minuta, a i danas imamo jednog čovjeka koji dolazi i prodaje jagode na ulazu. I jagode 'puknu' brzo", kroz smijeh zaključuje Rifat Kukuljac.