Pogledali smo seriju o Slobodanu Miloševiću: 48 posljednjih sati vlasti balkanskog kasapina
Nakon što smo beogradskog glumca Borisa Isakovića vidjeli u ulozi ratnog zločinca Ratka Mladića u filmu "Quo Vadis, Aida?", sada jednako izvrstan dolazi na male ekrane kao još jedna omražena ličnost (ex)jugoslavenske prošlosti.
Slobodan Milošević je svojom nacionalističkom politikom promijenio mapu i historiju ovih prostora, ostavljajući za sobom nebrojene žrtve i materijalna razaranja. Nema ko na svojoj koži nije osjetio posljedice dugogodišnje destruktivne politike, koja je uništila cijelu jednu generaciju, poharanu ratom, sankcijama i naposlijetku bombardovanjem. Ispraznu rečenicu “Niko ne sme da vas bije” na svojim leđima su osjetili i građani Srbije.
Iza uspješnog muškarca stoji monstruozna žena
Dvadeset godina nakon hapšenja Slobodana Miloševića i njegovog prebacivanja u nadležnost Pritvorskih jedinica UN-a u Hagu, snimljen je prvi igrani projekat u Srbiji koji nedvosmisleno progovara o monstruoznom liku i djelu čovjeka, koji je najzaslužniji za raspad Jugoslavije. Njegova djeca, Marija i Marko Milošević, su prije premijere ulagali napore preko advokata, nastojeći spriječiti emitovanje serije i tvrdeći da prikaz njihovih roditelja neće biti objektivan. Njihovi napori su bili uzaludni.
U porodici Milošević su primijećeni patološki odnosi, prije svega “magbetovski” odnos Slobodana sa svojom suprugom, Mirom Marković, ženom neugledne vanjštine, koja je ispod karikaturalne frizure, piskutavim glasićem uspjevala hipnotizirati predsjednika SPS-a i navoditi ga na monstruoznu politiku i politički motivirana ubistva. Najekstremnije i najočiglednije je bilo ubistvo Ivana Stambolića u krvožednom Miloševićevom usponu na vlast. U nevjerovatnoj fizičkoj i glumačkoj transformaciji, Miru Marković je oživjela glumica Mirjana Karanović.
Zadnji Slobini sati u Srbiji protekli su u njegovoj vili na Dedinju, pod opsadom policije, novinara i demonstranata. Bez ikakve kontrole nad situacijom, nepredvidljive ljudske reakcije počinju izlaziti na površinu, a borba na život i smrt postaje jedini cilj. I kao što je njihova porodica, tokom decenije svoje vladavine, utjecala na sve i bila gospodar života i smrti na Balkanu, i u poslednjim trenucima vladavine je u centru pažnje čitavog svijeta.
Kraj diktature obično se događa po istom scenariju i u pravilu se radi o bračnom paru u kojem dominira ohola supruga, s ambicijama koje prelaze njene kompetencije. Nakon što izgube dodir sa stvarnošću i osjete strast za moći, suočavanje porodice Milošević sa stvarnim svijetom bilo je izuzetno bolno. Njihova najveća tragedija bila je ta što su do svojih posljednih sati živjeli u dubokom uvjerenju kako je sve što su radili bilo za dobrobit naroda kojeg su vodili. Paradoksalno, bivši bankar je kreirao ekonomsko rasulo pod sankcijama, gdje su ljudi radili za plaću od nekoliko njemačkih maraka.
Noćas spaljujemo iluzije
S druge strane, ova serija prevazilazi politiku i fokusira se na ljudske sudbine četvoročlane porodice, koji nikada nisu vjerovali da će im se jednoga dana ispostaviti račun za sve ono što su godinama radili. Oni u stanju šoka reaguju instiktvno i ljudski. Ovo je, po riječima autora serije, priča o početku kraja jedne porodice, jedne zemlje i jedne epohe. Poslednji zajednički trenuci koje će ova porodica doživeti na slobodi i trenutak opsade njihove kuće predstavljaju metaforu i tragediju, ne samo njih samih već i cijele zemlje i srpskog naroda.
Limitiranu seriju, koja se sastoji od pet epizoda, režirao je Bojan Vuletić, u produkciji kompanije FIrefly i Telekoma Srbije. “Porodica” okuplja regionalne zvijezde, a pored Isakovića i Karanović, uloge tumače Tijana Marković, kao Slobodanova kći, zatim Uliks Fehmiu kao Zoran Đinđić te Svetozar Ćetković u ulozi Vojislava Koštunice. Zanimljivo je da je uloga Slobodana Miloševića prvobitno ponuđena Draganu Bjelogrliću, ali ju je on odbio.
Simbolično, serija će biti prikazana 29. marta na RTS-u, dan prije dvadesete godišnjice otkako je započelo hapšenje Slobodana MIloševića.
Privođenje Miloševića počelo je 30. marta 2021. godine, a okončano nakon dva dana i sedmosatnih pregovora o predaji. Hapšenju su prethodile danonoćne straže pristalica i simpatizera SPS-a i stranke JUL (koju je osnovala Mira Marković) ispred kuće u kojoj je Miloševići boravio. Nakon hapšenja sproveden je u Centralni zatvor u Beogradu. U vili na Dedinju su ostale njegova supruga Mira i kćer Marija, koja je za vrijeme hapšenja, navodno, pucala iz pištolja. U seriji se ne pojavljuje Marko Milošević, jer je u to vrijeme boravio van Srbije.
Prva epizoda počinje arhivskim snimcima mitinga na Ušću, gdje se vidi kako oduševljena masa euforično pozdravlja vladara na vrhuncu njegove moći, odakle se selimo u vilu “Mir” na Dedinju. Tamo se članovi porodice Milošević nalaze okruženi policijom, novinarima i demonstrantima, isto tako euforičnima, ali drugačije raspoloženima prema njegovom liku i djelu.
Serija je urađena klasičnim televizijskim sredstvima, s realističnom fotografijom i vodi nas u trenutke dezintegracije Slobodanove ličnosti, u trenucima kada sve maske padaju i kada slabosti izlaze na vidjelo. Način na koji glumac Isaković govori kao Milošević je fascinantan i čini se kao da je stvarni Sloba pred nama.
“Porodica” nas svojim pažljivo osmišljenim dekorom vraća na početak novog milenija, kada su ožiljci od rata bili još uvijek svježi, ali kada ništa nije bilo jače od nade u bolje sutra. Nažalost, destruktivne politike su još uvijek zadojene nacionalizmom i konstantnim podjelama. I pored “busanja u prsa” demokratijom, na sceni su prepoznatljiva lica sa političke scene zloglasnih devedesetih. Filmovi i serije još uvijek provociraju antagonizme i sasvim je sigurno da će “Porodica” podići puno prašine u regionu. Ipak, serija je zapis o jednom vremenu, koji trebaju analizirati mlade generacije, one koje su imale tu sreću da se ovih scena ne sjećaju s malih ekrana.
