Javnost je Fiat vozila najprije upoznala kao nezamjenjivo sredstvo evropske poslijeratne mobilnosti, a potom ih naučila cijeniti kao lijepa, pouzdana, zabavna i nadasve pristupačna vozila. Ni Punto nije bio iznimka od toga. Može se reći da tokom svog životnog ciklusa bio omiljen među kupcima, te postavio nove standarde u pogledu dizajna, sigurnosti i udobnosti u nekad izuzetno jakom B segmentu, gdje su se uvijek nadmetali najbolji svjetski proizvođači.
Punto Kec - Nasljednik kockastog Una sa vertikalnim stop svjetlima
Prva serija se proizvodila od 1993. do 1999. Njegov dizajn, kao i za Uno kojeg je zamijenio, bio je djelo Giorgetto Giugiara i, zajedno s karakteristikama automobila, donio mu je titulu "Automobila godine" u Evropi za 1995. Dostupan u verzijama s tri i pet vrata, u šest različitih izvedbi opreme, te šest motora, kao i 14 boja karoserije, Punto je nudio inovativan dizajn i najbolju prostranost interijera u klasi. U usporedbi s Unom, Punto je bio veći i udobniji (dug 376 cm, širok 162 cm, visok 145 cm i uz međuosovinski razmak od 245 cm), a pružao je i veliki prtljažnik - 275 litara. Izvorna velika, vertikalno pozicionirana stražnja svjetla i minijaturni usisnik zraka na prednjem braniku isticali su se na čistom i dobro uravnoteženom dizajnu vozila. U unutrašnjosti, Punto je bio udoban i prostran, te je uključivao karakteristike koje su do tada bile rezervisane samo za vozila iz višeg segmenta.
Motori su bili u rasponu od 1.1 Fire u Puntu 55, do 1.4 Turbo s intercoolerom u Puntu GT od 136 KS. Godine 1994. predstavljene su dvije verzije Punto Cabrio s potpisom Bertonea: Punto Cabrio 60 S i Punto Cabrio 90 ELX - opremljen električnim mekanim krovom. Od tri generacije samo je prva imala kabrio izdanje.
Njima su kasnije dodate HSD varijante, s više sigurnosnih dodataka, zatim verzija Selecta s ECVT kontinuirano varijabilnim automatskim mjenjačem, 1.7-litarski atmosferski dizelaš od 57 KS i rasniji 1.6 benzinac u kombinaciji s mjenjačem s kratkim omjerima. Naknadno se takođe pojavio novi 1.2 Fire motor sa 16 ventila i 85 KS. Koliko je Punto prve generacije bio uspješan govori brojka od 3,4 miliona proizvedenih primjeraka.
Dvojku svi i danas u zvijezede kuju
Evolucija modela prolazi kroz drugu seriju 1999. godine s dvije varijante: agresivnom s troja vrata (bočni vertikalni prorezi na bokovima) i udobnom i prostranom s pet vrata s najvećim prtljažnikom u klasi (297 litara). Asortiman se sastojao od 23 verzije i pet motora: dva dizelska - atmosferski 1.9 sa 60 KS i 1.9 JTD sa 80 KS, zatim tri benzinska motora - proslavljeni 1.2 sa 60 KS u 8-ventilskoj i jači od 80 KS u 16- ventilskoj varijanti (Sporting), te najpotentniji od svih - 1.8 sa 16 ventila i snagom 130 KS rezervisan za HGT izvedbu. Osim toga, 1.9 JTD dizelaš uveo je "Common Rail" tehnologiju ubrizgavanja u ovaj segment. Iako mu je to kasnije bila velika mana, Punto Dvojka se mogao pohvaliti električnim City servoupravljačem opremljenim s dvije funkcije.
U maju 2003. stigao je redizajnirani Punto s većim farovima i jednakim prednjim branikom kod obje verzije 3-vratne i 5-vratne. Uz njega su stigla dva "Common Rail" turbodizelaša druge generacije: Multijet sa 70 KS i snažniji Multijet sa 100 KS, kao i dva automatska mjenjača: Dualogic i Speedgear. Punto se tada mogao pohvaliti dvozonskom automatskom klimom i jedini u ovom tržišnom segmentu nudio verzije pogonjene na prirodni plin i metan.
Dvojka se proizvodila i u Kragujevcu, prvo kao licencni model Zastava 10, a poslije kao Punto Classic sve do 2012.
Grande Punto s maskom od Maseratija
Godine 2005. stigla je treća generacija s nazivom Grande Punto koji je veličinom, opremom i karakteristikama čak predstavljao alternativu mnogim modelima u Golf klasi. Riječ je o automobilu koji je predstavljao veliki generacijski iskorak u odnosu na prethodni model.
Stil sa elegantnom Maseratijevom prednjom maskom potpisao je Italdesign-Giugiaro, u saradnji s Fiat Style Centrom, a vanjske dimenzije bile su pri vrhu kategorije zbog dužine od 403 cm, širine od 168 cm i visine od 149 cm, kao kao i međuosovinskog razmaka od 2,51 metar. Ponuda motora uključivala je dva 8-ventilska benzinca: stari 1.2 sa 65 KS i novi 1.4 od 77 KS, te čak četiri turbodizelaša: 1.9 Multijet od 120 KS i 130 KS, te slabije verzije 1.3 Multijet 16V u varijantama sa 75 KS i jači od 90 KS s turbinom promjenjive geometrije i šest brzina. S ovim automobilom Fiat je također osvojio dva lokalna u nekoliko evropskih reli šampionata. Od 2009. proizvodio se pod nazivom Fiat Punto Evo, kao redizajnom i evolucijom Grande Punta, s tim da su bile uvedene druga generacija 1.3 Multijet dizelaša i 1.4 Multiair turbobenzinca, te je također bio dostupan s pogonom na metan i LPG.
Tri godine poslije napravljen je još jedan i ujedno zadnji facelift, a nazivi Evo i Grande su isčezli, jer je bio suvišan u segmentu u kojem je većina rivala bila prekucala granicu od 4 metra dužine. Fiat je ponovo briljirao s opremom. Novi Punto je bio prvi automobil u svom segmentu koji je bio opremljen vrhunskim infotainment sistemom, Blue&Me bluetooth sistem i korisnim alatima za kupce koji su mogli analizirati svoj stil vožnje u stvarnom vremenu.
Fiat je taj model u ponudi zadržao sve do 11. augusta 2018. kada je posljednji model napustio tvornicu u Melfiju.
Da li su Kinezi s novim ZS-om pogriješili dajući prednost hibridu, umjesto benzincu?
