Ja i supruga, zajedno sa 13 drugih bracnih parova, 2015. godine prosli smo obuku za hraniteljsku porodicu. Obukaje trajala 4 mjeseca, naoon cega smo svi dobili certifikat i bili upisani u registar hranitelja. Dodatno, nas dvoje smo prosli i obuku za brigu o djeci s posebnim potrebama. Nikad niko od nas sa te obuke nije dobio dijete na staranje zbog opstrukcija centara za socijalni rad i uposlenika doma za nezbrinutu djecu u Tuzli.
Ja i moja supruga trebali smo da dobijemo na staranje djevojcicu s posebnim potrebama. Tokom 3 mjeseca djevojcica je vikende provodila kod nas, adaptirala se sa nasom djecom, ali ta 3 mjeseca svi su samo otezavali proces smjestanja u nasu porodicu. Kada bi dosli po nju, nadlezni centar ne bi poslao odobrenje, ili odgajatelj ne spakuje terapiju, i masu drugih gluposti. Plan je bio da djevojcica kod nas za stalno doseli krajem avgusta, kako bi mogla da krene u skolu u septembru.
Znaš li zašto?Brat ima sina s posebnim potrebama.Kad je napunio 18.trebalo ga staviti pod starateljstvo na sudu.Socijalna rekla"ja ču biti staratelj"Brat pita"Zašto vi kod oba živa roditelja?"Kaže ona"Pa to je samo formalnost,vi i dalje brinete o njemu"Sudinica doda na to"Da gospođo,oni i dalje podnose teret brige i njege a vi dobivate dodatak na platu u iznosu od 30%plate.Ne u mojoj presudi!"I dodjeli starateljstvo bratu.Eto zašto nisi dobio dijete.
S nase strane mi smo sve bili pripremili, kupili nove stvari za djevojcicu isl, da bi nam na zadnjem sastanku, prije stalnog smjestaja kod nas, bilo receno da je neko odlucio da djevojcica ide u lokalnu skolu u Tuzli, a da i dalje nama dolazi samo vikendima. Nezvanicno, jedan od odgajatelja nam je rekao da direktor Doma otezava smjestaj djece u porodice, jer sa svakim dijetetom koje ode u porodicu smanjuje se transa kantona i federacije za Dom.