Hahaha, kako je lijepo vidjeti ove sto su dobro upuceni u Andricev knjizevni opus i, ocito, se u njemu pronasli, kako pljuju po tom velikanu. Mada, ima i onih koji nisu, ali vazno je da pljuju, svaki dan na svaku temu i svako ime koje nije Muslimansko. To im je. ocito, smisao zivota. A ne znaju, da covjek ne moze pisati, na nacin na koji je to Andric cinio, o jednom mjestu i narodu, bez da gaji simpatije prema istom. Da ne obozavam Dostojevskog, Andric bi mi bio na prvom mjestu. I da nikada nije dobio Nobela, meni bi bio jednako drag jer je jedino on umio jednom recenicom defiirati mentalitet jednog naroda i u cjelosti, prirodu covjeka.