Uvijek smo tonuli majka mu stara.
Znaš, Bošnjače, nije davno bilo, Sveg’ mi svijeta, nema petn’est ljeta, Kad u našoj Bosni ponosnoj I junačkoj zemlji Hercegovoj, Od Trebinja do brodskih vrata Nije bilo Srba ni Hrvata, A danas se kroz svoje hire Oba stranca ko u svome šire. Oba su nas gosta saletila Da nam otmu najsv’jetlije blago, Naše ime ponosno i drago.
Al' junaci se na muci znaju, jer život ih je učio tome. Drugome da zemlju ne daju, i da ne okreću leđa imenu svome.
Prikaži sve komentare (124)