Eksplozija okusa u vijekovima dugoj tradiciji: Turska je poznata po sirevima, ovo su najukusniji

Glavna prepoznatljiva karakteristika Edirne bijelog sira je ta što nema aditiva; koriste se samo mlijeko, kvasac i so. Bijeli sir Ezine, nazvan po četvrti Ezine u Çanakkaleu, je još jedan tradicionalni i nezaobilazni bijeli sir na turskim stolovima za doručak. Ovaj sir, koji se može proizvoditi sa mekom, srednje mekom ili čvrstom teksturom, svoj izuzetan okus i aromu dobija od mlijeka krava, ovaca ili koza koje se hrane prirodnim biljnim i mineralnim resursima na planini Kaz.

Kada se jedu i s kojim se namirnicama kombinuju bijeli sirevi: Uz hrskavi simit za doručak, dinju i predjela za stolom, te uz rakiju s anisom.

Balıkesir: Dom 50 različitih vrsta sireva

Sir Mihaliç je stari sir koji se u Turskoj proizvodi vijekovima. Za razliku od bijelog sira, njegova proizvodnja je ograničena na samo nekoliko područja u zemlji, a najbolji primjeri su Balıkesir i Bursa.

Mihaliç sir se obično pravi od kozijeg ili kravljeg mlijeka i čuva se u slanoj vodi prije nego što se stvrdne i osuši. Zbog svog oštrog, slanog okusa koristi se u mnogim jelima nakon roštiljanja, uključujući i salate. Kao i drugi sirevi, koristi se u predjelima i prilozima uz glavna jela.

Što se tiče Balıkesira, nailazimo na 50 različitih vrsta sira. Multikulturalna struktura grada, proizvodi napravljeni od različitih vrsta mlijeka i raznoliki načini proizvodnje pretvorili su ga u "pravi raj za sir". Sir Kelle, koji se pravi različitim vrstama mlijeka i tehnika, poznat je u svim krajevima ovog prekrasnog grada na granici Mramornog mora i Egeja. Sepet sirevi (iz pletenih korpi ili kalupa) proizvedeni od ovčijeg mlijeka, sirevi u slanoj vodi i Tulum i sirevi od sirutke također su priznati kao najukusniji sirevi u Turskoj.

Kada se jede i s kojim se namirnicama kombinuje ova vrsta sira: Za doručak, sa bademima, sušenim voćem i lubenicom ljeti, te u tjestenini i salatama.

Sirevi s plemenitom plijesni regije Kapadokija

Niğdeov pljesnivi plavi sir, koji se geografski nalazi u Kapadokiji, jedna je od najunikatnijih vrsta sira u Turskoj. On se stavlja u pećine na dubinu od 15 metara, gdje će dozrijevati sedam mjeseci. Ovaj sir nakon sedam mjeseci postaje aromatičan i plav, a ujedno je i prirodni antibiotik.

Još jedan tradicionalni sir koji sazrijeva u pećinama je Karamanov Divle Obruk sir. Ovaj sir nastao je prije skoro 700 godina i proizvodi se od mlijeka ovaca i koza koje se hrane na visoravnima i travnjacima bogatim ljekovitim biljem.

Sir se pet mjeseci čuva u pećinama sa jedinstvenom florom plijesni i prvo se nasloji plavom, zatim bijelom i na kraju crvenom plemenitom plijesni.

Konya je još jedan grad u regiji poznat po svom plijesnivom siru. Sa svojom stoljetnom historijom i okusom, Pljesnivi sir Konya se pravi samo od mlijeka i kvasca i izlijeva u kalupe u posebnim prostorijama. Nakon što je dijeljen osmanskim vojnicima kao antibiotik, ovaj sir se servira nakon šestomjesečnog procesa proizvodnje.

Kada se jedu i s kojim se namirnicama kombinuju pljesnivi sirevi: Niğdeov pljesnivi plavi sir i pljesnivi sir Konya jedu se za doručak, posebno uz palačinke i omlet. Divle Obruk sir jede se za doručak, u sendvičima (toplim ili hladnim) i omletu, pecivima, rolnicama i salatama, ali i na platama uz vino.

Izuzetni okusi istoka: Pravi raj za siroljupce

Regija Istočne Anadolije je također poznata po svojim originalnim sirevima, a u nastavku su neki omeđu najukusnijim na ovim prostorima.

Tajne okusa ovih sireva su visoke visoravni, bogata biljna raznolikost te svjež i hladan zrak. Erzincan Tulum sir je izuzetnog okusa zahvaljujući korištenju sirovog mlijeka i prirodnog kvasca i spreman je za konzumaciju nakon dva-tri mjeseca cijeđenja i držanja u kozijoj ili ovčijoj koži.

Popularnost grada Karsa uglavnom proizlazi iz njegovih sireva. Kravlje mlijeko koje se dobije ispašom na poljima, koja imaju 1.600 cvjetnih vrsta, od kojih je oko 100 endemskih, koristi se za proizvodnju njegovih prepoznatljivih proizvoda: Kars Kaşar i Gruyere sira. Geografski označenom proizvodu grada, siru Kars Kaşar, može trebati i do deset mjeseci da sazrije prije nego što se konzumira.

Osim kušanja ovog ukusnog sira, možete naučiti o metodama koje se koriste za pravljenje tradicionalnog domaćeg sira u Muzeju sira u centru grada i u Muzeju sira u selu Boğatepe.

Van je još jedna destinacija koja očarava putnike svojom bogatom kulturnom baštinom i ukusnom kuhinjom. Ovaj grad je također dom poznatog Van doručka, jedne od najbogatijih trpezarija za doručak u Turskoj. A, njegova zvijezda je začinski sir (Herby sir).

Vanov sir sa začinima se proizvodi miješanjem vlasca (sirmo), lokalno poznatog kao "divlji bijeli luk" regije, s lokalnim endemskim biljem kao što su heliz (firula), mendik, siyabo (vrsta štitarke), timijan i divlja menta. Sir, zakopan u zemlju u konzervama i zemljanim teglama se vadi nakon tri do sedam mjeseci. Okus i miris čuvenog Herby sira, lagano mrvljenog, tvrdog sira, oblikovan je geografijom i klimom.

Kada se jedu i kako se kombinuju: Sir Erzincan Tulum jede se za doručak u svježe pečenom toplom turskom hljebu ili lavašu, tjestenini, rezancima i na salatama od rukole.

Odležani Kars Kaşarı te Kars Gruyere također se služe uz doručak, u tostovima i omletima. Kaşarı se koristi u supama (posebno paradajz supi, nariban), dok Gureye koristi kao preljev za jela od mesa te na sirnim platama uz vino. Van začinski sir, inače je zvijezda ovog tradicionalnog doručka, služi se i u pecivima, rolnicama te salatama.