Istina, pita je tradicionalno jelo i u zemljama Bliskog istoka, ali je bosanska pita karakteristična po tome što se pravi od domaćeg vučenog tijesta, odnosno jufke. Jufka se pravi od tople vode, brašna, ulja i malo soli.
Pite uglavnom dobijaju nazive koji zavise od fila: sirnica (od sira) zeljanica (od zelja, odnosno špinata), krompiruša (od krompira), burek (od mesa), tikvenjača (od tikve) itd. Bitno je napomenuti da se u nekim državama gotovo sve pite nazivaju burekom (npr. burek od sira itd.). Ipak, gotovo svaki stanovnik Bosne i Hercegovine će istaknuti da je ovo greška, jer je burek isključivo pita napravljena od mesa.
U našoj zemlji se filovani komadi jufke savijaju u zvrkove i peku u plitkim tepsijama. Postoji i drugi način: kada se komadi jufke ne motaju, nego slažu u slojeve (slagana pita). Većina ljudi će se složiti da su najukusnije pite pravljene ispod sača.
Američki list The Boston Globe je prije nekoliko godina pisao o bosanskoj piti. U tekstu je, između ostalog, navedeno:
"Tokom rata u Bosni i Hercegovini desetine hiljada Bosanaca i Hercegovaca je izbjeglo u Evropu i Sjevernu Ameriku, gdje je pita vrlo brzo doživjela svoju popularnost te čak postala i dio kulture koja se spominje u poznatim svjetskim knjigama i emisijama o kulinarstvu."
U Sarajevu postoji veliki broj buregdžinica gdje stanovnici i turisti mogu uživati u ovom specijalitetu. Zanima nas u kojoj od njih najradije jedete. Koja će, prema vašem mišljenju, zauzeti prvo mjesto na listi?