Zašto savremeno voće i povrće ima manje hranjivih sastojaka nego prije 50 godina
Jedna studija objavljena 2004. godine izučila je sastav 43 različite biljke koje se nalaze na čovjekovom jelovniku. Cilj je bio ustanoviti razliku u sastavu biljaka zabilježenog 1950. godine i 1999. godine.
Ono što su pronašli jeste da su biljke iz 1999. godine, u prosjeku, imale manje proteina u odnosnu na biljke iz 1950. godine, i to za šest posto. Također, količina vitamina C pala je za 15 posto, a vitamin B2 za nemalih 38 posto. Naučnici su pored nabrojanog primijetili pad u kalciju i željezu.
Iako postoji debata oko toga kako je nutritivni sastav biljaka precizno mjeren prije više od 60 godina, ostaje briga da li današnje biljke koje jedemo u sebi imaju manje hranjivih sastojaka nego prije 50 ili 60 godina. I ako više studija ukazuje na šablon pada nutritivnih vrijednosti, šta uzrokuje taj pad?
Jedan mogući faktor je pad hranjivosti tla. Agresivna poljoprivreda mogla bi utjecati na razvoj biljaka, a time i njihov nutritivni sastav. Ali, farmeri oduvijek brinu o hranjivosti tla kroz prirodno ili vještačko đubrivo. Bilja rastu brže i bolje nego ikada, a da nemaju sve potrebne sastojke to se ne bi moglo desiti. Samim tim argument o krivici industrije uzgajanja gubi na snazi.
Druga mogućnost je selektivno i kontrolisano razmnožavanje i ukrštanje biljaka. U posljednjih nekoliko hiljada godina, čovjek je izmijenio izgled biljaka i njihovih plodova i razumno je posumnjati da takav efekat na biljke može izazvati promjenu u sastavu stabljike, listova, korjenja ili plodova. Da li je čovjek, u potrazi za većim brojem blodova ili većim brojem listova određenih biljaka posljedično zanemario njihovu hranjivost.
Jedini način da se to provjeri jeste usporediti nutritivnu vrijednost biljaka na koje čovjek nije imao takav efekat - biljke kojima se hrane pčele. I tu se pokazalo da biljke koje čovjek jednostavno ne dodiruje bilježe pad (u ovom slučaju pad proteina) te se i ovaj prijedlog uzroka našeg problema može sa sigurnošću odbaciti.
Treći mogući faktor je ugljendioksid, gas kojeg biljke "udišu" i od njega stvaraju hranu i kisik. Što je više ugljendioksida, to su biljke veće, a takav je slučaj u posljednjih (najmanje) stotinu godina. Količina ugljendioksida u atmosferi je povećana usljed ljudskog djelovanja i njegovo "upijanje" u biljke rezultira povećanim rastom tih biljaka. Nažalost, povećani rast biljaka ne znači i povećanu hranjivost - nego povećan udio ugljikohidrata u našem voću i povrću! A taj udio smanjuje sve ostalo što je vrijedno.
I to je najvjerovatniji uzrok problema koji dotiče biljke koje konzumiramo. Svakako, on još uvijek nije toliko značajan da bi uveliko uzrokovao deficit u nekim vrijednim mineralima i vitaminima u našem tijelu, ali upozorava kako se brojevi udjela nutritivnih sastojaka kreću nizbrdo i da bi u budućnosti problem mogao postati i više nego značajan.
