Stručnjaci o odgoju djeteta: Vikanje može izazvati posljedice, komunicirajte s djecom
Kazali su nam to u Psihološkom savjetovalištu za djecu i roditelje "Iskra odrastanja" u Sarajevu.
Vikanje je najučestalija metoda za kojom danas posežu roditelji kako bi smirili dijete, što je vrlo pogrešno, smatra Senija Tahirević, doktorica psiholoških nauka i specijalisticaa traumatske psihologije. Upravo odgojna metoda osnovna je tema o kojoj razgovara s roditeljima koji se u njihovo savjetovalište jave s određenim problemom. Od odgoja kreće sve, kaže nam Tahirević.
Prvenstveno se javlja anksioznost izazvana niskim samopouzdanjem kod djeteta.
"Postoje različiti odgojni stilovi, od onih vrlo ozbiljnih, autokratskih stilova, gdje roditelji od djece očekuju da se ponašaju onako kako oni žele i koriste razne metode prisile, fizičkog kažnjavanja ili vrlo agresivne komunikacije s djecom. Ta metoda odgoja djece je jedan od ozbiljnih uzroka zašto djeca imaju specifične anksioznosti, agresivne epizode ili problem da kontrolišu svoje ponašanje", pojašnjava Tahirević.
Naprotiv, ključan faktor u odgoju djeteta je, smatra, zdrava komunikacija kojom se jednako tako može postići efekat, umjesto vikanja.
"Komunikacija je vrlo važan faktor koji određuje odgoj naše djece. Ukoliko komuniciramo s djecom agresivno, u smislu da uglavnom vičemo, kažnjavamo ih, podvlačimo njihove neuspjehe, a da pri tome ne vidimo njihove uspjehe, mi u tom vikanju ne poštujemo djetetovu ličnost. Takav vid komunikacije koriste uglavnom rigidni roditelji koji ni s ostalim ljudima ne komuniciraju na bolji način i koriste svoju moć roditelja da prisile dijete da uradi neku stvar koju oni misle da treba. Kada se primjenjuje takav vid komunikacije, djeca obično razvijaju vrlo nizak nivo samopouzdanja, što može dugoročno imati vrlo ozbiljne utjecaje na njihov budući razvoj, uspjeh u školi, komunikaciju s drugovima", kaže Tahirević.
Samopouzdanje je, dodaje, jedan od osnovih uslova zdravog psihološkog razvoja djece.
"Djeca koja u kontinuitetu odrastaju s vikanjem i agresivnom komunikacijom su djeca koja imaju nisko samopouzdanje ili djeca koja postaju agresivna prema svom okruženju, ali i prema sebi. Mogu koristiti prema drugima iste metode komunikacije koje njihovi roditelji koriste s njima ili da se zbog niskog samopouzdanja počnu samokažnjavati, povlačiti se, postajati žrtve drugih nasilnika i slično", govori Tahirević.
Njihovo savjetovalište pruža terapijski rad djece kod određenih psiholoških problema i savjetodavni rad roditeljima.
"Najčešći razlog zašto se roditelji obraćaju našem savjetovalištu jesu određeni problemi koji se javljaju kod djece u školi, u smislu da ne mogu da prate školski program, da prate nastavu i skoncentrišu se. U školskom periodu se javljaju određeni vidovi anksioznosti, dok se u periodu adolescencije jaljaju vrlo ozbiljni vidovi depresivnih epizoda, koji se tako moraju i tretirati. Dakle, komunikacija s djecom je osnova za dobar odgoj, a vikanje, ucjenjivanje i kažnjavanje nisu dobre metode u odgoju s djecom", napomenula je još jednom Tahirević.
Barbarez ostao bez napadača, Tabaković se nakon utakmice s Njemačkom vratio kući
