Svi govore o krizi nakon fakulteta i krizi srednjih godina, ali šta je s krizom tridesetih?
Tridesete su razdoblje života kada se od nas očekuje da ubiremo prve plodove svog mukotrpnog rada u dvadesetima.
Postoji nepisano pravilo da bismo tada trebali biti dovoljno uspješni u svom poslu, zasnovati porodicu i ugodno se osjećati u svojoj koži. Iako je ključno za naše cjelokupno zdravlje da smo zadovoljni samima sobom, moramo li zaista biti zadovoljni svakom odlukom koju smo do tog trenutka donijeli?
Pritisak da se traga za srećom i svojim "mjestom pod Suncem" svakako je prisutan kada navršimo 30. godinu. Drugi na nas gledaju kao na odrasle osobe koje se polako primiču svom vrhuncu, prije nego što se mladost krene približavati kraju.
Očekuje se da smo shvatili dobar dio životnih tajni i da smo spremni svoj mladalački avanturizam preobratiti u materijalni pragmatizam, stjecati i stvarati.
Istina je da u tridesetima postoji (samo)nametnuti pritisak da više ne smijemo odgađati dugogodišnje planove. Iz tog razloga mnoge žene slušaju komentare poput "Kad ćeš rađati ako ne sad?", dok su omiljeni savjeti dušobrižnika na bilo koju temu "Vrijeme ti je" i njemu blisko "Moraš se skrasiti/uozbiljiti".
Stvaraju li nam drugi pritisak ili je riječ o vlastitoj bojazni da će vrijeme pobjeći, a mladost uvenuti?
Ako govorimo o pritisku da moramo uspjeti te da su tridesete naše vrijeme da budemo sretni i zadovoljni time kako smo sebi uredili život, od braka i djece do karijere, postignuća i bogatstva, onda je važno napomenuti činjenicu da sreća nije konstanta niti se garantuje u kojem ćemo se razdoblju života početi osjećati ugodno u vlastitoj koži.
"Često čujem da ljudi pokušavaju na sistematičan način predvidjeti u kojoj bi se dobi života trebali osjećati zadovoljnima", ističe Hannes Schwandt za Vox, dodajući da ljudi pogrešno očekuju da će biti na vrhuncu životnog blagostanja dok su mladi, a da će u poodmaklim godinama zapasti u melankoliju.
Osjećaj sreće i blagostanja vrlo je subjektivan koncept. Tome svjedoči i studija u kojoj su ispitivani ljudi u svojim tridesetima i sedamdesetima. Obje starosne grupe upitane su koja je sretnija i obje su odgovorile da su tridesetogodišnjaci sretniji. Ipak, kada su pripadnici obje starosne grupe upitani da se izjasne o ličnom blagostanju, ispostavilo se da su sedamdesetogodišnjaci zadovoljniji sobom.
Kako se putuje do potpune sreće i biva li to u tridesetima?
Za mnoge ljude u svakom kutku svijeta, a posebno u Evropi i SAD-u, ideja da se mora postići apsolutna sreća postala je nekom vrstom projekta za samopomoć.
Pitanje je koliko su djelotvorne krilatice poput "Prigrli svoju strast!”, "Nikada ne odustaj!" i "Posrći, ali se ne zaustavljaj!", s obzirom na to da nije riječ o konkretnim porukama ohrabrenja ni savjetima o istinskom prevladavanju životnih prepreka.
Ono što je zasigurno pozitivna stvar u tridesetima je osjećaj da smo spremniji na izazove nego što smo bili u dvadesetima. Sve i da stvari ne idu po planu, prikupili smo dovoljno životnog iskustva i lekcija iz samospoznaje da se ne bojimo određenih obaveza i zadataka koji su nam možda pridavali muke ranije.
Kako objašnjava psihoterapeutkinja Shoshanna Hecht, tridesete su prijelazno razdoblje između sanjarenja 20-ih, kada osjećamo da je život pred nama i da imamo i vremena i snage pokoriti svijet, i 40-ih, gdje dolazi do utemeljenja i istinske spoznaje vlastitih kvaliteta.
Živimo u vremenu "neumoljivog optimizma", kako to objašnjava novinarka Barbara Ehrenreich. Ona poručuje da suočavanju sa životnim problemima ne pristupamo pod okriljem pozitivne psihologije, već da se fokusiramo na pronalaženje djelotvornih rješenja.
Tridesete su, stoga, životno doba koje može biti ugodno kao i svako drugo, a to ovisi isključivo o našoj spremnosti da dopustimo sebi da se razvijamo spontano i da donošenje odluka i preuzimanje rizika ne podredimo strahu od prolaznosti vremena.