BiH dobija bazu podataka o dijabetičarima, populaciji čiji se kvalitet života poboljšava
Tačan broj oboljelih od dijabetesa u Bosni i Hercegovini nije poznat, s obzirom na to da jedinstveni registar još uvijek ne postoji. Međutim, nekoliko udruženja oboljelih od dijabetesa, ali i drugih hroničnih oboljenja iz oba bh. entiteta pokrenuli su projekat unapređenja evidencije o broju oboljelih s ciljem poboljšanja kvaliteta njihovog života.
Projekat je prvobitno trebao biti realiziran na prostoru Federacije BiH, međutim, shodno angažmanu udruženja, proširen je i na Republiku Srpsku. Predvodnik aktivnosti je tuzlansko Udruženje Novi horizonti, iz kojeg ističu da formiranje jedinstvene baze podataka predstavlja ogroman pomak i najveći je korak koji su dosad napravili u svojim aktivnostima.
"Nakon izrade, aplikacija će biti ustupljena institucijama zdravstvenog sistema. Dakle, nju neće popunjavati članovi udruženja, već će to činiti stručnjaci, odnosno ljekari koji će znati tačno procijeniti koji su parametri najvažniji za statističke podatke, praćenje ishoda liječenja pacijenta, lijekova koji se koriste i slično", kazala nam je predsjednica Udruženja Novi horizonti Indira Bektić.
Ovakva specijalizirana baza podataka bit će značajna i za oboljele u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, u kojem je tačan broj dijabetičara, također nepoznanica.
"Nijedan kanton nema tačan broj oboljelih, a sve se zasniva na spekulacijama zavoda zdravstvenih osiguranja. Realno, oni bi mogli imati tačne brojeve, ali očito im nije u cilju da to bude javno objavljeno", smatra predsjednik Udruženja dijabetičara HNK Insula Mislav Sapić.
Unazad nekoliko godina na prostoru cijele Bosne i Hercegovine otvoreno i glasno se počelo govoriti o dijabetesu koji uzima sve više maha i među našom populacijom, posebno mladima.
Formirana su udruženja oboljelih i članova njihovih porodice te su se shodno tome stvari počele pomjerati s mrtve tačke, u vidu poboljšanja kvaliteta njihovog života. Tretman u svakom kantonu još uvijek nije isti, a tome doprinosi nedovoljan angažman nadležnih.
Snaga jednog udruženja, najbolje se vidi kroz prizmu Tuzlanskog kantona, regije koja je prije nekoliko godina imala najneuređeniju oblast zaštite dijabetičara. Međutim, danas je u samom vrhu kada je riječ o poboljšanju kvaliteta njihovog života, ali i pružanju zdravstvenih usluga.
"Mi smo napravili ogroman pomak u kvalitetu života oboljelih od dijabetesa, posebno kada se radi o djeci i omladini. Danas imamo 70 inzulinskih pumpi, obezbijedili smo i senzore za bezbolno mjerenje nivoa šećera putem Kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja, a većina općina iz budžeta finansira razliku novca. S druge strane, još uvijek je na nezadovoljavajućem nivou kvalitet života osoba sa dijabetesom tipa dva jer se oni uvijek nađu na marginama, s obzirom na to da smo svi nekako najosjetljivi na djecu", ističe Bektić.
Brojne promjene napravljene su i u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, u kojem dijabetičari također danas lagodnije žive.
"Bit ću neskroman i reći ću da je danas situacija u našem kantonu veoma dobra. Mi smo se izborili po pitanju senzora za bezbolno mjerene nivoa šećera, ali i lijekova. Ostao nam je mali dio starije populacije koja nije u potpunosti pokrivena sa trakicima koje se koriste za mjerenje glukoze. I dalje ćemo raditi na poboljšanju uslova života", navodi Sapić.
Tačni uzroci nastanka dijabetesa još uvijek sa sigurnošću nisu utvrđeni, ali ono što se trenutno zna je da postoje određeni faktori rizika za njegov nastanak poput: gojaznosti, virusne infekcije, pretjeranog unosa prostih šećera, kao što su slatkiši, bijeli šećer, gazirani sokovi, zatim nedovoljna fizička aktivnost, stres i genetske predispozicije za nastanak ove bolesti.
Prvi simptomi šećerne bolesti su učestalo mokrenje i pretjerana želja za unosom bilo koje vrste tečnosti, pretjerana potreba za hranom, osjećaj iscrpljenosti, ali i problemi s vidom.
Za razliku od tipa dva, oboljeli od dijabetesa tipa jedan, nemaju mogućnost prirodnog lučenja inzulina. Betaćelije gušterače su u potpunosti uništene i oni do kraja života moraju uzimati vještački inzulin, koji se u zavisnosti od potreba aplicira nekoliko puta dnevno.
Posebno moraju biti edukovani o tome šta jedu, odnosno voditi računa o ishrani u smislu da moraju znati tačno koliko su ugljikohidrata unijeli za svaki obrok, koliki je faktor osjetljivosti, koliko jedna jedinica inzulina pokriva grama ugljikohidrata…
I uz sve to dijabetičari mogu voditi sasvim normalan život, aktivno privređivati društvu, odlaziti na izlete, baviti se sportskim aktivnostima i slično. Tome svjedoči i Tuzlak Eldin Kurević, kojem je dijabetes tipa jedan dijagnosticiran prije 18 godina.
"Kada se osvrnem na početke, dijabetes sam dobio u 17. godini i u počecima je bilo teško. Međutim, spoznavanjem mnogih stvari danas je stanje drugačije. Mi nismo ograničeni u raznovrsnosti ishrane, ali kontinuirano moramo paziti na razinu šećera u krvi. Prosto rečeno, sve možemo jesti i piti, ali moramo adekvatno pokriti jedinicima inzulina", priča nam Kurević.
Postojanje udruženja poput Novih horizonata smatra od iznimnog značaja. Dolaskom u ovo udruženje, nastavlja nam da se njemu, ali i njegovom sinu kojem je također dijagnosticiran dijabetes, promijenio kvalitet života.
"Zahvaljujući ovom udruženju, ali i Gradu Tuzla dobili smo bezkontaktne senzore za mjerenje nivoa šećera, a također smo mnogo naučili o ovoj bolesti. Ljekari koji se tu nalaze naučili su nas pravilnom načinu unošenja uglikohidrata i preciznom davanju inzulina", nastavlja Kurević, koji ponosno ističe da se njegov 11-godišnji sin danas aktivno bavi košarkom.
Ovaj Tuzlak na kraju nam kaže da dijabetes nikako ne treba gledati kao oboljenje koje vam donosi kraj života. Nasuprot tome, osobama kojima je tek dijagnosticirana bolest savjetuje da što vedrije gledaju na životni put te da se okruže pozitivnim ljudima, praveći krupne korake u budućnosti.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
