Deset posto bh. populacije boluje od šećerne bolesti, sve češća i kod osnovaca
Dijabetes tipa 1 autoimuno je oboljenje koje se ne može prevenirati, dok je dijabetes tipa 2 znak disbalansa između unosa i potrošnje energije. Najugroženije osobe su one koje unose mnogo ugljikohidrata, šećera i masnoće te se premalo ili gotovo nimalo ne kreću.
Ove podatke iznijeli su danas na konferenciji za medije povodom svjetskog Dana borbe protiv dijabetesa koji je 2006. godine ustanovila Generalna skupština Ujedinjenih nacija, direktor Opće bolnice "Prim.dr. Abdulah Nakaš" Zlatko Kravić i šef internog odjeljenja Dragan Stevanović
U Općoj bolnici je danas u toku akcija mjerenja šećera u krvi i razgovor sa dijabetolozima te pregled pacijenata koji imaju problem sa dijabetičnim stopalom.
Doktor Kravić napominje da je kod dijabetes melitusa od ključnog značaja rano otkrivanje bolesti i rano uključenje terapije. Tako se bolest drži pod kontrolom i nije opasna, međutim, statistika je poražavajuća. Blizu 6,25 posto oboljelih svoje stanje u potpunosti drži pod kontrolom terapijom, ispravnom ishranom i fizičkom aktivnošću.
Polovina ljudi za koje se smatra kako imaju šećernu bolest, toga uopće nije svjesna. Gotovo polovina oboljelih uopće i ne uzima terapiju, a blizu 50 % pacijenata ima zadovoljavajuće rezultate terapije, ali ne preduzimaju druge mjere kako bi bolest u potpunosti držali pod kontrolom.
Doktor Stevanović naročito naglašava ogroman broj oboljelih od šećerne bolesti u BiH. Otprilike 10 posto ukupne populacije naše zemlje bori se sa dijabetesom, a naročito ističe činjenicu kako na svakog novootkrivenog bolesnika dolazi jedan ili čak i dva oboljela koji ostaju neotkriveni. U BiH, uprkos nedostatku zvaničnog registra oboljelih, od dijabetesa boluje između 300.000 i 350.000 ljudi. U svijetu svakih šest sekundi jedna osoba umre od posljedica ili komplikacija nastalih od šećerne bolesti, a polovina od tog broja ljudi mlađa je od 50 godina.
"Deset posto populacije u BiH boluje od dijabetesa i to je ogromna brojka koja mora zabrinjavati. Ulaganja u rano otkrivanje, prevenciju i rano liječenje najadekvatnijim sredstvima nije trošak za državu niti zdravstveni sistem, nije trošak za zdravstvene fondove niti društvo, to se vraća triput", rekao je doktor Stevanović.
Prevencija dijabetesa tipa 2 ipak je najznačajnija.
Jedan od najvećih problema u BiH, ali i u svijetu, predstavlja sve veći broj djece sa otkrivenim dijabetesom tipa 2, koji nastaje zbog prekomjerne gojaznosti i nedostatka fizičke aktivnosti te predstavlja ogroman socio-medicinski problem. Upravo zbog ovoga, izbrisane su starosne granice nastanka oboljenja, kao i rizične skupine. Svi ljudi, uključujući i djecu od pet godina pa nadalje, koji jedu previše slatkiša, bijelog šećera, bijelog brašna i tjestenine te se kreću nedovoljno ili nikako imaju veliki rizik od razvijanja dijabetesa tipa 2.
Upravo je dijabetes tipa 2 onaj tip šećerne bolesti koji se, smanjenjem ili izbacivanjem određene hrane iz upotrebe, kao i povećanom ili normalnom fizičkom aktivnošću, može spriječiti.
Situacija s liječenjem oboljelih od dijabetesa u BiH je haotična.
"Organizacija zbrinjavanja oboljelih razjedinjena je u BiH na dva entiteta, dalje je u jednom entitetu razjedinjena na 10 kantona. Neki od kantona, kao što je Sarajevski kanton, posjeduju izvrsne standarde liječenja te je dostupno sve ono što se može naći i u najrazvijenijim zemljama svijeta, dok postoje neki kantoni u kojima uopće ne postoji endokrinolog ili dijabetolog. Problem je u ujednačavanju zdravstvene zaštite na teritoriji cijele FBiH, kao i države BiH", smatra doktor Stevanović.
Ljudi koji primijete simptome kao što su česta žeđ, prevelik unos vode, često i obilno mokrenje, suhoća usta i malaksalost morali bi u najbližoj zdravstvenoj ustanovi izmjeriti šećer natašte i obratiti se doktoru kako bi se utvrdilo bolujete li od dijabetesa ili kod vas postoji rizik obolijevanja.
