Filmovi o holokaustu kao opomena na užase koje za sobom ostavlja organizirano zlo
Ulaskom u Auschwitz, Bergen-Belsen i Majdanek, britanski i američki vojnici su snimili gomile leševa, rasadnike tifusa i rijeke iscrpljenih ljudi na ivici smrti od gladi. Tim se snimcima bavio i sam Alfred Hitchcock koji je slikama bez tona omogućio da funkcionišu kao filmska cjelina, kreirajući tako najstrašniji horor u historiji kinematografije, iako tu laskavu titulu i danas nosi njegov "Psycho" koji ove godine slavi 60 godina.
Snimci iz logora, čiju skraćenu verziju možete vidjeti u projektu "Memory of the Camps" (Frontline, PBS), predstavljaju dokument o tome kako je završila ekstaza nacizma i najveća sistematska eksterminacija svih vremena, poznata pod imenom holokaust. Službeni britanski film nosi naziv "German Concentration Camps Factual Survey" i javnosti je predočen 2014. godine.
Neposredno pred početak Drugog svjetskog rata nacisti donose niz antisemitskih mjera koje su kulminirale setom zakona o zaštiti njemačke krvi i časti građana Carstva. Jevreji su automatski izgubili državljanstvo, obilježeni su trakama s Davidovom zvijezdom i zabranjeno im je javno djelovanje. To će se u praksi pokazati kao uvod u holokaust, u kojem je ubijeno približno šest miliona evropskih Židova. Međutim, o trijumfu nacizma i kolektivnoj hipnozi stanovništva pod vodstvom neurotičnog govornika s brčićima, sve više se govori i kao o nuspojavi činjenice da je Njemačka tih godina bila centar farmaceutske industrije koja je krv svojih građana štitila od Jevreja, ali ne od preparata s kokainom i metametamfinima, s pokretnih traka divova poput Mecka i Bayera koji su proizveli Pervitin, inačicu razarajućeg kristalnog metha koji je bio dostupan svima.
Seksualno razuzdana nacija na drogama među kojima je bio i heroin (asocijacija na film "Cabaret" iz 1972. nagrađen sa sedam Oscara) krenula je u razarajuću euforiju koja će dovesti do “Konačnog rješenja”, a službeni podaci pokazuju da je samo invazija na Francusku izvedena s trideset i pet miliona doza Pervitina, jeftine droge na kojoj njemački vojnici nisu spavali i po tri dana. O tome, na osnovu zabilješki ličnog Hitlerovog ljekara i ostale medicinske dokumentacije, govori knjiga “Potpuna ekstaza, narkotici u Trećem Reichu”, autora Normana Ohlera, koja je potpuno promijenila optiku razumijevanja događaja u Drugom svjetskom ratu.
Poznato je da je Adolf Hitler svakodnevno bio pod dejstvom injekcija koje mu je aplicirao njegov lični ljekar, prisutan i u posljednjim berlinskim bunkerskim danima. Na osnovu ispovijesti Hitlerove sekretarice, situaciju posljednjih dana u bunkeru je pokazao njemački film "Der Untergang" ("Konačan pad", 2004.), u kojem je Bruno Ganz maestralno odigrao dezintegraciju narkomanske ličnosti jednog od najvećih zločinaca u historiji čovječanstva. Činjenice o narko-ekstazi daju potpuno drugo objašnjenje spremnosti na činjenje zločina, pa se i o filmovima može govoriti u kontekstu motiva koji je oduvijek nekako nedostajao i postavljalo se pitanje - Zašto?
Pored droge, ekstaza je postizana i propagandom. Film je bio najjače sredstvo za masovnu komunikaciju, a Hitlerova miljenica Leni Riefenstahl bila je rediteljica u službi režima. Među njenim radovima je i "Olympia", film snimljen za vrijeme Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine, koji proklamuje superiornost Arijevaca. Nacija opijena propagandom i kristalnim methom, koji je bio dostupan i domaćicama, pozdravit će paljenje peći u koncentracionim logorima i deportacije miliona Židova na konačna odredišta u Auschwitz, Treblinku i ostale logore u istočnoj Evropi. Vojnici su tablete odmilja zvali "tenkovskom čokoladom", a uz njih su postajali euforični i izdržljivi. Ljekari su propisivali tablete onima koji su se osjećali depresivno i umorno, a procjenjuje se da je od 1939. do 1945. godine podijeljeno oko 200 miliona tableta.
Djevojčica u crvenom kaputiću, koja je dramaturški zaokružila priču o oportunisti i trgovcu posuđem Oscaru Schindleru, pokazala je kako su svi oni trijezne glave uvidjeli besmisao povampirenog zla. Djevojčicu, koja je prisustvovala istjeravanju iz varšavskog geta, Schindler je ugledao s obližnjeg brda dok je jahao, a na kraju ju je vidio mrtvu na hrpi leševa. Taj kaputić je kao simbol krvi i stradanja zapravo jedino pojavljivanje boje u crno-bijelom filmu koji je dobio devet Oscara. Spielbergov film je pokazao eksploataciju Židova kao jeftine radne (robovske) snage, kojima su prije nego li su potrovani ciklonom B na "tuširanju" oduzimali nakit i čupali zlatne zube, od čega je Treći Reich utržio sedamnaest tona zlata. Jevreji su, kako je tvrdio Hitler, bili uzrok moralnog propadanja i siromaštva njemačkog naroda, pa kada se koristoljublju i želji za osvetom doda malo droge, dobije se scena u kojoj Amon Goeth (Ralph Fiennes) u "Schindlerovoj listi" gol do pasa s balkona puca u ljude iz puke zabave.
"Schindlerova lista", neosporno najveći filmski dokument o holokaustu potvrdio je pravilo po kojem Oscari uglavnom odlaze u ruke onih koji su progovarali o Jevrejima kao žrtvama nacista, pa je to bio slučaj s Benignijevim filmom "La Vita e bella", "Pijanstom" Romana Polanskog, "Idom" Pawela Pawlikowskog, sve do posljednjeg mađarskog filma "Saulov sin". Nerijetko glumci u ovakvim filmovima bivaju nagrađeni zlatnim kipićem, poput Meryl Streep za "Sofijin izbor", Kate Winslet za "Čitačicu", a i Austrijanca Christopha Waltza za ulogu nacističkog pukovnika Hansa Lande u Tarantinovom filmu "Nemilosrdni gadovi" (2009.), koji je možda latentan, ali najbliže teoriji o utjecaju droga na bizarno ponašanje nacista.
Zanimljiva je pojava niza komedija koje slijede Tarantinovu estetiku i daju ironičan uvid u neobjašnjivu histeriju nacizma, među kojima su zapaženi hrvatski film "Narodni heroj Ljiljan Vidić" (2015.), koji se bavi mračnim periodom NDH, dok se među nominiranim filmovima za ovogodišnjeg Oscara našao i veliki favorit "Jojo Rabbit", češko-novozelandski živopisni film o desetogodišnjem članu "Hitlerove mladeži", zaluđenom mini nacistom koji za imaginarnog prijatelja ima Adolfa Hitlera. Njegov život i uvjerenja se naglo mijenjaju kada u maloj prostoriji u sobi svoje sestre otkrije skrivenu Židovku. Iako je prezire, mora je zaštititi da bi spasio svoju majku i sebe.
"Arbeit macht frei" bio je slogan nacionalista kojim se pormovisala njihova težnja za iskorjenjivanjem nezaposlenosti, što je omogućilo nacistima da zadobiju naklonost masa koje su uz droge i iscrpan rad trebale doživjeti vlastito spasenje. Zanimljivo je da se prošlogodišnji film Terrencea Malicka, istinita priča "A Hidden Life" (film u kojem se pojavljuje i bosanskohercegovački glumac Ermin Sijamija), bavi usponom nacizma u Austriji i tretira moralne nedoumice Franza Jägerstättera, Austrijanca koji je zbog svoje katoličke vjere odbio uzeti oružje u ruke za Hitlerovu Njemačku te je zbog toga završio u zatvoru.
Al Pacino u lovu na naciste
Na videoservisu Amazon Prime 21. februara će biti dostupna serija "The Hunters", u kojoj lov na naciste predvodi Al Pacino, čiji slogan glasi: "Dođe vrijeme kada svi moramo izabrati između svjetla i tame". Radnja se temelji na stvarnim događajima i prati bandu lovaca na naciste iz New Yorka koji 1977. godine otkriju da se u Americi skriva stotine njemačkih zločinaca spremih za novu zavjeru i nove genocidne planove.
Na Netflixu je dostupna dokumentarna serija "The Devil Next Door", koja je premijerno prikazana u novembru, a donosi nevjerovatnu priču o Johnu Dejanjuku, čuvaru koncentracionog logora Sobibor, koji je godinama živio u Cleavlandu, poznatom po nadimku "Ivan Grozni". Kao radnik u autoindustriji uhapšen je 1981. godine, a njegovo suđenje je pratila velika pažnja svjetske javnosti, jer je bio uključen u ubistvo dvadeset i sedam hiljada ljudi, a pravna trakavica oko njegovog slučaja rastezala se godinama, jer se dokazivanje slomilo na premisi "Izvan razumne sumnje". Serija sadrži snimke sa suđenja i izjave svjedoka koji su prežvjeli holokaust, kao i snimke iz koncentracionog logora.
Netflix ima i trodijelni dokumentarac "Five Came Back" (Petorica su se vratila) o petorici slavnih reditelja koji su otišli u rat snimajući materijale (John Ford, Frank Capra, John Huston, William Wyler i George Stevens), a naratorica je Meryl Streep. Od novije produkcije zanimljiv je njemački igrani film "Kapetan" (2017.). U posljednjim trenucima Drugog svjetskog rata mladi njemački vojnik, koji se bori da preživi, pronalazi kapetansku nacističku uniformu. Pretvarajući se da je oficir, čovjek brzo preuzima monstruozni identitet onih od kojih želi pobjeći.
Iako se holokaust veže za stradanje Jevreja u Drugom svjetskom ratu, kao naziv za sistematski organizovan progon i ubistvo šest miliona Jevreja, ne treba zaboraviti činjenicu da su nacisti od dolaska na vlast 1933. godine do kraja Drugog svjetskog rata u smrt odveli jedanaest miliona ljudi, među kojima su, u skladu s rasnom politikom, bili Jevreji, Romi, Slaveni, duševno i fizički bolesni ljudi, homoseksualci i svi oni na čije se razlike i krivicu ukazivalo besmislenim zakonima. Dan sjećanja na holokaust (a filmovi su tu da ta sjećanja ne izblijede) u Bosni i Hercegovini bi trebao da bude podsjetnik na stradanja ljudi kroz historiju ovih prostora, prijedorske bijele trake, Srebrenicu, Jasenovac, selo Ahmići i jamu Kazani. Jer, za trjumf zla dovoljno je da dobar čovjek ne uradi ništa.
Znate li da se jedan od najvećih hitova Nede Ukraden trebao zvati ''Milane, labude''?
