Ganga, tradicionalna pjesma iz Hercegovine koja je pjevala o teškoći života na kršu i pod suncem
"Gango moja, tradicijo stara, jesi lipa, da ti nema para", stihovi su koji najbolje opisuju gangu, tradicionalnu pjesmu iz Hercegovine kojoj nažalost prijeti nestanak. Od zaborava je spašavaju neke nove generacije, kao i niz zanimljivih projekata, posebno u zapadnoj Hercegovini.
Jure Miloš ima dvadeset i pet godina te bi uskoro trebao postati magistar struke historije i filozofije, a Gruđani ga zovu "doktorom za gangu". Koautor je knjige "Ganga s izvora glas" i prava hodajuća enciklopedija o ovoj tradicionalnoj hercegovačkoj pjesmi.
"Čovjek se mora roditi u gangi da bi je živio i volio. Ono u čemu se čovjek rodi to ga dalje izgrađuje i obilježava kao osobu. Tako i mladi čovjek koji se rodi i odrasta u sredini koja poštuje tradicijska načela, s njima raste i to postaje dio njegove osobnosti i identiteta", priča nam Jure.
Kaže da se uz gangu rađalo, živjelo i umiralo, a u njegovim Grudama ima i ljudi koji s njom budu i spušteni u grob.
Nekad najviše uz rad, danas na festivalima
"Jedan od poznatijih pjevača gange uopće Frano Tomas Perkanović je uz njene zvuke ispraćen na posljednji počinak. Prije se ganga više pjevala uz rad, poljoprivredu i stočarstvo, dok današnjica nameće nove standarde. Danas čovjek nema ni naviku, niti potrebu izražavati se kroz pjesmu prilikom svog radnog vremena, ali ono što je ganga značila ljudima nekad, onima koji je vole znači i sada. Ganga ne može bez ljudi, ali i čovjek koji je pjeva ne može bez nje", kaže Jure Miloš.
On pojašnjava kako je ganga izričito glasovno pjevanje u kojem jedan predvodi i izgovara slogove, a drugi ga prate. Njena karakteristika je da se izvodi u desetercu, dok u istočnoj Hercegovini ima stihova u osmercu. Ona ne trpi gužvu i galamu, potrebna je tišina kako bi se glasovi bolje stopili i kako bi ona melodijski bila što milozvučnija.
"Gangu pjeva Imotska krajina te kompletna Hercegovina od Livna, Duvna, Rame, Kupresa, preko Konjica, Bjelašnice, Foče i sliva Neretve. Dok je klapsko pjevanje vezano za Dalmaciju, ganga je vezana za brdski, Dalmaciji sjeverniji kraj. Ipak, to su dva nepovezana stila pjevanja. I ganga ima različitih, drugačije su one koje se pjevaju u Grudama od onih u Širokom, do posebno istočne Hercegovine koja je opet drugačija. Svako donosi nešto svoje i na drugačiji način izvodi samu gangu", ispričao nam je Miloš.
Problem su moderni trendovi koji je uvijek nastoje promijeniti i odnijeti često na pogrešne kolosijeke. Tako je gangu i prije, a pogotovo sada na našim prostorima potiskivao bećarac, posebno se to odnosi na krajeve uz Neretvu. Danas drugi trendovi, komercijalizacija i tehnologija nastoje izvitoperiti tradiciju. Gange ima malo u medijima, ali ljubitelji ove tradicionalne pjesme znaju zapjevati u svakoj prilici.
Pjesma o životu u Hercegovini
U Tomislavgradu je u toku realizacija projketa Trga i muzeja posvećenog gangi, a akademik Ivan Cvitković objavio je knjigu "Ganga – pjesma o životu u Hercegovini: Sociologijske marginalije o gangi".
"Ja sam se bavio više životom u Hercegovini, koji srećom više nije tako težak i koji je opjevan u gangi. Moja želja je bila da pokažem mlađim naraštajima, koji danas nemaju pojma kako se nekad teško živjelo i kako je to narod u pjesmi opisao. Ima tu tema iz oblasti kulture, obrazovanja, mode, odlazaka u pečalbu, brojne su teme. Sve je to opisano u gangi, kao i životu u mnogim mjestima", kaže akademik Cvitković.
Poznate su gange o Cimu, Ilićima, o duhanu, dolascima raznih modnih trendova, kako se tada na to gledalo, svega toga ima u gangama.
"Uz taj život i svaku posebnu situaciju išla je i simpatična pjesmica gange koja je to ovjekovječila. Danas se nažalost ganga može čuti samo po nekim folklornim festivalima, ona izumire i, prema mom mišljenju, nema budućnost. Vezana je za nekoliko folklornih društava u zapadnoj Hercegovini, a naša budućnost nije u skladu s tim, novu internet generaciju interesuje nešto drugo", zaključio je akademik Ivan Cvitković.
